U navodno 86% katoličkoj zemlji narod koji sad kuka, na vlast u gradu Zagrebu 2021. god. doveo je karaktera koji u Boga ne vjeruje, koji želi vratiti Trg Krvavog Bravara i ulicama davati imena zločinaca.
Karaktera čiji članovi žele ukinuti vjeronauk u školama, kojem su glavne odrednice programa na izborima bile – besplatan pobačaj i povorka homoseksualaca. Koji je izjavio da je Gay Pride manifestacija ljubavi, slobode i jednakosti, a da Hod za Život predstavlja Hod za mržnju i homofobiju, koji u Građanski odgoj želi uvesti sadržaj vezan uz rodnu ideologiju, koji se ne slaže s izgradnjom crkava, koji je ukinuo nove prijave za status roditelja odgajatelja, koji kulturne ustanove potiče da osiguraju sadržaj o ženskoj i LGBTIQ ravnopravnosti, čija je wannabe dogradonačelnica, članica te zastrašujuće platforme iznosi stajalište koje je vrijedilo u komunizmu, a tiče se priziva savjesti.
Obični jugozomboidi, bez dana radnog staža, koji zarađuju isključivo aktivizmom u borbi protiv svega normalnog, udruženi sa svim mogućim kvazi – profitersko – feminističko – trans – lijevim udrugama koje promiču bolesne vrijednosti u društvu, dok neki od njih, proizišli iz Partije, i dalje žive u tuđim stanovima.
To Crveno plemstvo od početka javno zagovara rodnu ideologiju i globalizaciju, crvenu petokraku, mašu na Trgu žrtava fašizma jugoslavenskim i komunističkim zastavama (koje su i NB! zakonom zabranjene kao totalitaristički simboli), pjevaju partizanske pjesme, promiču titoizam i povratak na vrjednosni sustav iz njima neprežaljene, propale, nepostojeće Jugoslavije dok i dalje žive u krvlju oslobođenoj od svega prethodno nabrojanog državi Hrvatskoj.
Ovo sve indiferentni hrvatski narod znao je i PRIJE izbora i opet su ih doveli na vlast. Prošle su 4 godine, a dotični unatoč svemu ovome i dalje trenutno uživa značajnu prednost u anketama za predstojeće lokalne izbore.
Sjećam se kako su u Domovinskom ratu svi nosili krunice oko vrata, a supruge i majke u svojim župnim crkvama, čekajući da se rat napokon završi, molile su Gospodina i zagovor BDM da se kući vratimo živi i da rata više ne bude. Gdje su nestali sinovi i kćeri ove zemlje koji su se u najtežim trenucima utjecali Bogu? Sjede li u svojim kućama indiferentni ili su križ zamijenili slikom Krvavog Bravara?
Vrijednosti koje smo imali nestale su, Boga kojeg smo molili odbacili smo, sloboda za koju smo se borili iščeznula je, djeca za koju smo živjeli apatična su, zemlja za koju smo ratovali iseljava se, branitelji koji su ratovali ubijaju se, mladi pred kojima je život obeshrabreni su i krivo educirani, povijest koju smo krvlju platili falsificirana je, ratni zločinci koji su vršili likvidacije slobodni su, branitelji koji su prošli Kalvariju izopćeni su, istina je cenzurirana, a laž je trijumfirala. Jedino što je ostalo isto su uhljebi, komunisti, UDBaši i lopovi.
Mentalni sklop komunizma i Titovog režima i dalje je prisutan, sve ono protiv čega smo se borili i ginuli, narod svojim glasom ili indiferentnošću vraća natrag na izborima. Taj krvavi sustav je pobio pola Zagreba, a sada njime i vlada. Je li nas sram? Stidimo li se, tuđoj žrtvi, prolivenoj krvi i nestalim kostima opet dizati stijeg propale tvorevine Jugoslavije?
Stidimo li se svojim glasom odavati počast masovnom ubojici drugu Titu? Stidimo li se što, dok mi danas dišemo, u crnoj zemlji leže kosti onih ljudi koji su nam osigurali taj zrak da bi smo im mi velikodušno u znak zahvale dodijelili najveći orden časti i doveli na vlast onu ideologiju zbog koje su oni svoje živote ostavili po jamama, kamenjarima i kršu?
Svojom indiferencijom izdali ste Domovinu za koju su vaši očevi i djedovi ginuli da bi ste vi danas živjeli. Ali Bog se ne da izrugivati – što tko sije, to će i žeti! Zbog vas koji danas jedete kiselo grožđe, sutra će vašoj djeci trnuti zubi. Tko će to okajati?
Željko Glasnović/facebook