Pratite nas

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kad su nevini fratri ‘legitiman vojni cilj’

Objavljeno

na

Objavio

Ivo Josipović ne prestaje nizati bisere na ogrlici kojom se resio dok je bio predsjednik. Još traju reakcije na njegovu tvrdnju o pokolju fratara na Širokom Brijegu: “Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja”.

Voditelj vicepostulature u Širokom Brijegu Miljenko Stojić kaže kako su partizani ušli u samostan oko 10, a svećenike, koji nisu pružali nikakav otpor, počeli ubijati oko 16 sati, što “Ivo Josipović može pronaći ili u arhivu ili u dijelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima”.

Neven Sesardić piše da je njegov otac, koji je 1971. godine bio predsjednik Vrhovnog suda, zabilježio da su fratri ubijeni nevini, to jest bez suđenja, koje se nigdje ne spominje.

Kad je o Josipoviću riječ, ništa se drugo nije moglo ni očekivati od čovjeka koji je u sarajevskom Parlamentu optužio Hrvatsku za ratna stradanja u BiH, a u izraelskom Knessetu ustvrdio da je “ustaška zmija” u Hrvatskoj “sad oslabljena, ali je još uvijek tu”.

Njegove su izjave na tragu komunističkih potvora vlastite domovine i naroda, pa kad kaže da su fratri bili “legitiman cilj vojnih djelovanja” on je legitiman vojnik koji bi to djelovanje nastavio, komentirao je Milan Ivkošić/VL.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hrvati u BiH između islamskog i srpskog ekstremizma

Objavljeno

na

Objavio

Dana 9. ožujka 2019. godine, u Višegradu se okupilo nekoliko stotina četnika iz Srbije i Bosne i Hercegovine kako bi odali počast svome idolu, vođi, koljaču i zločincu iz Drugoga svjetskog rata, Draži Mihailoviću, a povodom obljetnice njegovog uhićenja (što ga je izvela komunistička OZN-a 12. ožujka 1946. godine).

U odorama nalik na one što su ih nosili njihovi prethodnici (1941-’45.), te četničko znakovlje i zastave, oko 200 pripadnika “Ravnogorskog četničkog pokreta” postrojilo se u središtu Višegrada, bosansko-hercegovačkog grada u kojemu su tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i u posljednjim ratnim sukobima 90-ih godina XX stoljeća pobijene tisuće muslimana i gdje je jedan od najvećih srpskih ratnih zločinaca Milan Lukić (vođa četničke paravojne formacije “Osvetnici”) na dvije lokacije u gradu počinio monstruozno nedjelo spalivši najmanje 119 živih civila (muškaraca, žena, djece, staraca).  Lukić je osuđen pred MKSJ na doživotni zatvor, ali se među Srbima i danas slavi kako jedan od najvećih nacionalnih junaka.

O svome idolu Draži Mihailoviću, Dušan Sladojević, koji se predstavio kao “predsjednik ‘Ravnogorskog pokreta otadžbine Republike Srpske'”, tog je dana u Višegradu rekao:

“On je čovjek koji je svoj život posvetio slobodi srpskog naroda, razvoju demokracije i obrani domovine od fašističkih agresora i komunista”.

Dakle, to je percepcija što ju prema dokazanom zločincu i notornom koljaču Draži koji je sa svojim četnicima nesmiljeno klao, palio sela i silovao, ubijajući ne samo Hrvate, muslimane i druge koji nisu bili Srbi, nego i pripadnike svoga naroda po samoj Šumadiji (u Drugovcu, Boleču, Vraniću, Čačku, Ćupriji, Trsteniku, Rajincu, Stragarima, Sevojnu, Dokmiru, Selevcu, Crnči, Valjevu, Ljigu, Gornjem Milanovcu i mnogim drugim mjestima) imaju današnji srpski “patrioti” koji još uvijek sanjaju stari san o “zapadnim srpskim granicama” na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag. Genocidna tvorevina “Republika Srpska” njihov je “Pijemont” i oslonac za nastavak teritorijalne ekspanzije na račun svih drugih naroda na prostorima BiH i Republike Hrvatske.

Prema procjenama demografa i viktimologa, oko 30.000 četnika je u vrijeme Drugoga svjetskog rata pobilo oko 15.000 Hrvata i 29.000 muslimana.

U ratu na području bivše SFRJ (1991-1999.) njihovi sljedbenici – velikosrpski fašisti – pobili su oko 120.000 ljudi, protjerali između 2 i 3 milijuna, desetke tisuća ljudi otjerali u logore, silovali tisuće žena i djevojčica, srušili na desetke gradova i stotine sela i etnički očistili četvrtinu Hrvatske i preko 50% BiH.

I ta ideologija se danas u “Republici Srpskoj” slavi i doživljava ponovnu afirmaciju pod pokrićem Milorada Dodika i njegovog SNSD-a i uz blagoslov službene Srbije u kojoj isti takvi ekstremisti sjede u državnom vrhu.

Snimka okupljanja četnika u Višegradu, 9. ožujka 2019.: https://www.youtube.com/watch?v=fypT5Td0la8

Nije dugo trebalo čekati na odgovor radikalnih islamista, sljedbenika selefija i mudžahedina u BiH, koji su u vrijeme velikosrpske agresije bili manji od makovog zrna, ali su se zato poslije rata “dosjetili” kako su “jedini zaslužni za obranu države” koju svojataju i žele učiniti prvom islamskom zemljom na europskom tlu.

Na šehidskom mezarju “Kovači” u Sarajevu, uoči dana “Armije BiH” (14. travnja 2019. godine) islamska udruga “Iskorak” organizirala je skup na kojemu je uz počast “šehidima” odaslana i jasna poruka drugim narodima i građanima koji žive u BiH, o tomu kako oni (radikalni islamisti) shvaćaju zajedničku državu i zamišljaju njezinu budućnost u zajednici s drugim narodima koji imaju jednako pravo na BiH koliko i muslimani.

“Za vjeru, narod i državu” – bio je osnovni moto kojega je u više navrata naglasio samozvani “dahia” Sanin Musa.

“Mi smo graničari, mi čuvamo zapadnu granicu islama. Graničari ako zaspu, sve će pasti, kad god smo zaspali sužavaju nas. Jest Bosna i Hercegovina i u Laktašima i u Širokom Brijegu, ali Bosna i Hercegovina je tamo gdje je naša čizma došla i stala”, rekao je među ostalim Musa, a nije zaboravio niti iznijeti kratku “etnogenezu” svoga “bošnjaštva” ustvrdivši kako su današnji “bošnjaci” – muslimani potomci “Dobrih Bošnjana” koji su se kroz tisuću godina “borili za vjeru, narod i državu, napadani od Ugara i Vatikana, a s odlaskom Turaka s ovih prostora od strane Austrougarske.” U svojim tragikomičnim opservacijama, Musa je jedino zaboravio spomenuti osmanlijska osvajanja koja su za njega očito dio pozitivne tradicije BiH.

Nije zaboravio izjednačiti “Republiku Srpsku” s projektom Herceg Bosne, te zaprijetiti kako dogovora može biti dok je mir – “kad oružje progovori, bit će kasno”.

Dogovor je, dakako, moguć jedino ako Srbi i Hrvati prihvate diktat i ultimatume “dahie” Muse Sanina i njegove bratije. To je shvaćanje njihove “slobode” i “ravnopravnosti”.

U islamskom ozračju, uz citiranje ajeta iz Kur’ana i povike “Tekbir – Allahu Akbar”, oni koji sebe nazivaju “graničarima islama”, najavili su nastavak borbe za BiH onako kako je oni zamišljaju – pretvorenu u kalifat sa šerijatskim zakonima, pod geslom: “Bosna i Hercegovine je tamo gdje naša čizma stane”.

Snimka okupljanja islamista u Sarajevu (groblje “Kovači”), 14. travnja 2019. godine: https://youtu.be/ipzHK5g0RPM

Eto, u takvom ozračju i takvoj političkoj klimi, između dvije krajnosti i dva ekstremizma – srpskog koji teži “zapadnim granicama Srbije” i islamskom koji “brani zapadne granice islama), Hrvati se kao treći (i brojčano najmanji) konstitutivni narod trebaju izboriti za svoju opstojnost.

Od svršetka rata prošlo je već gotovo 24 godine i o tom se razdoblju sve zna; točnije, znaju oni koji žele pogledati činjenicama u oči.

Hrvati su kao najmalobrojniji narod prvi ustali u obranu zemlje od velikosrpske agresije koja je započela 1. listopada 1991. godine razaranjem sela Ravno i progonom njegovih žitelja. Tada je Alija Izetbegović u obraćanju građanima i javnosti (6.10.1991.) proglašavao “neutralnost” BiH i poručio: “Zapamtite, to nije naš rat”. Dakle, bio je to po njemu problem Hrvata i oni su prepušteni sami sebi, u situaciji raspada središnje vlasti i posvemašnjeg kaosa primorani organizirati se za obranu.

Svoju konstruktivnost u obrani i uspostavi države Bosne i Hercegovine hrvatski je narod (kako onaj u BiH, tako i onaj u Republici Hrvatskoj) pokazao nebrojeno puta:

  1. a) Svojim samoorganiziranjem za obranu (od 1. listopada 1991. godine nadalje), Hrvati iz BiH su braneći područja na kojima je većina branili i Bosnu i Hercegovinu;
  2. b) Izjašnjavanjem na referendumu o samostalnosti BiH u prilog neovisne države – bez čega ona ne bi bila moguća, budući da su Srbi bojkotirali referendum, a u čemu je veliku ulogu odigrala i vlast u Republici Hrvatskoj, koja je svomu narodu u ovoj zemlji savjetovala izjašnjavanje u prilog koncepciji samostalne, slobodne i demokratske BiH u kojoj će svi narodi uživati jednaka prava;
  3. c) Prihvaćanjem svih međunarodnih sporazuma i rješenja što ih je donosila međunarodna zajednica u cilju razrješavanja krize i svršetka rata u BiH – u čemu su Hrvati bili izuzetak u odnosu na druge dvije strane: Srbe i muslimane;
  4. d) Krajnje požrtvovnom borbom protiv velikosrpske agresije u čemu su uz pomoć Hrvatske vojske (a na temelju dva međudržavna sporazuma Tuđman – Izetbegović od 21. srpnja 1992. i 22. srpnja 1995. godine) i u posljednjoj fazi rata u suradnji s muslimanskim oružanim snagama, sa svojim HVO-om oslobodili velika područja BiH i stvorili uvjete za poraz srpskog agresora i potpisivanje mirovnog sporazuma u Daytonu;
  5. e) Nesebičnom pomoći Republike Hrvatske kroz cijelo vrijeme rata (kako u oružju, opremi, hrani, ratnom materijalu, tako i u političkom i diplomatskom smislu, u zajedničkim ratnim operacijama oslobađanja od srpskog agresora okupiranih područja s “Armijom BiH”, pa i zbrinjavanja stotina tisuća izbjeglica iz BiH, čak i u vrijeme kad su muslimani napadali hrvatska područja i etnički ih čistili;

Hrvati iz BiH podnijeli su pored svega i bjesomučnu, krvavu i okrutnu agresiju muslimanskih snaga (od listopada 1992. do ožujka 1994. godine) koje su nastojale kompenzirati svoje teritorijalne gubitke na njihov račun. Nesposobni upustiti se u rat sa Srbima koji su ih potisnuli iz istočne Bosne i Posavine, muslimani se upuštaju u opkoljavanje hrvatskih enklava (pogotovu u srednjoj Bosni) i njihovo osvajanje, surovo se obračunavajući sa zarobljenicima HVO-a i hrvatskim civilima. Pripadnici “Armije BiH”, njihove paravojne postrojbe i mudžahedini (čiji su elitni odredi u sastavu muslimanske vojske) čine niz nezapamćenih krvavih zločina diljem hrvatskih prostora (onih koji su po svim dotadašnjim međunarodnim sporazumima pripadali hrvatskome narodu). Ti smišljeni masakri u kojima se s lica zemlje brišu čitava hrvatska sela, civili i zarobljenici HVO-a okrutno ubijaju, gdje se pali, pljačka siluje, uništavaju i oskvrnjuju katoličke crkve i groblja, bili su očit dokaz kako Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Sefer Halilović, Rasim Delić, Atif Dudaković i drugi odgovorni iz vojnog i političkog vrha žele “urediti BiH”.

Islamska, ili točnije, velikomuslimanska unitaristička koncepcija bila je na djelu od početka. Alija Izetbegović i njegovi suradnici su od početka rata u BiH sklopili tijesne veze s islamskim zemljama i radikalnim islamističkim organizacijama (u kojima su glavnu riječ vodili međunarodni kriminalci i teroristi) i oslanjajući se na njih (u financijskom, diplomatskom, političkom i logističkom smislu) nastojali ostvariti davnašnju ideju Alije Izetbegovića o islamskoj Bosni i Hercegovini koja će biti ustrojena po uzoru na kalifat i utemeljena na šerijatskim zakonima. Onu što ju je on jasno iznio u svojoj “Islamskoj deklaraciji” iz 1970. godine kao “politički i vjerski program”.

Što se Herceg Bosne tiče, dokazana je činjenica kako je to bila legalna i legitimna tvorba u situaciji kad središnja vlast u bivšoj SR BiH nije funkcionirala. Ona je uspostavljena iz prijeke potrebe i slijedom nametnutih okolnosti i ni jednoga trenutka nije dovodila u pitanje opstojnost i cjelovitost BiH kao države. Čak što više, u njezinom je Statutu bilo predviđeno samoukidanje onoga trenutka kad tri konstitutivna naroda na demokratski način postignu dogovor o ustrojstvu BiH.

Do tog samoukidanja je i došlo, kad su nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma (u prosincu 1995. godine) u Federaciju BiH inkorporirani Hrvatska Republika Herceg Bosna kao politička i Hrvatsko vijeće obrane kao vojna komponenta.

Nakon svega toga govoriti o nekoj “zločinačkoj tvorevini Herceg Bosni” mogu samo potpune neznalice ili zlonamjerni unitaristi koji nastoje od Bosne i Hercegovine stvoriti kalifat, islamsku državu sa šerijatskim zakonima.

Ako je Hrvatska Zajednica ili Hrvatska Republika Herceg Bosna bila “zločinačka tvorevina”, onda je i Federacija BiH u jednakoj mjeri zločinačka i najbolje je hrvatska područja izdvojiti iz te zajednice, pa neka onda Bakir, Mektić, Komšić i društvo organiziraju državnu zajednicu po svojoj volji – samo bez Hrvata i njihove zemlje na kojoj žive od stoljeća sedmog.

Uz takve susjede i “prijatelje” ne trebaju ti neprijatelji.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Uz poklič Tekbir poručili: Mi Bošnjaci čuvamo zapadnu granicu islama

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari