Pratite nas

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milanović misli da živi u Jugoslaviji, izjavio da je Republika Hrvatska državna zajednica!

Objavljeno

na

Objavio

Ne tako davno je za Republiku Hrvatsku tvrdio da je slučajna država.

Danas kada se natječe za predsjednika Republike Hrvatske je evoluirao u svojim uvredama, kaže da je Hrvatska državna zajednica.

Pitamo se u kojoj on državi živi? Također se s pravom pitamo je li Milanović ikada pročitao Ustav Republike Hrvatske, a nakon posljednje izjave sigurni smo da je netko drugi u ime Zorana Milanovića polagao predmet Ustavno pravo na Pravnom fakultetu, jer on ga sa ovakvim znanjem o Republici Hrvatskoj sigurno ne bi položio.

Sama pojava čovjeka poput Milanovića u politici je opasna po državu, a zamislite kako bi nam tek “dobro” bilo da nam predsjednik bude čovjek koji misli da je Republika Hrvatska državna zajednica, savez ili federacija… Zoki, #SFRJ je odavno mrtva, a Republika Hrvatska nije državna zajednica niti će to ikada biti.

Pročitaj barem Ustav Republike Hrvatske u ovoj kampanji za predsjednika Republike Hrvatske – to bi bio uspjeh za cijelo društvo. Pozdrav za Zokija i ekipu koja misli da i dalje žive u Jugoslaviji.

Video: https://www.youtube.com/watch?v=FOfvSfgDqxs

Planet Hrvatska

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dr. Herman Vukušić ‘oprao’ Milanovića: Normalno, nije bio u ratu

Objavljeno

na

Objavio

Neću ovdje prepričavati kako je Zoran Milanović kao premijer bio u višestruko jačoj mogućnosti već odavno izvršiti obećanja koja sada daje kao predsjednički kandidat. Također neću spominjati njegove gotovo svakodnevne gafove koji već zabavljaju i međunarodnu javnost te su zaslužili i novu kovanicu u hrvatskom jeziku: “zoranizmi”, piše dr. Herman Vukušić

O njegovom “karakteru” sve je rečeno u činjenici da drugima zamjera ono što sebi dopušta: od uporabe službenih sredstava (aviona, helikoptera) u privatne svrhe, pa do obiteljskog nepotizma (bratića nakon četvrt stoljeća izvlači iz JNA mirovine i postavlja u javnu tvrtku kao velikog menadžera).

Veliki američki pisac, Robert Heinlein, u svojoj je znanstveno fantastičnoj distopiji “Svemirski jurišnici” opisao svijet budućnosti u kojem pravo glasa na izborima imaju samo oni koji su ratovali za svoju domovinu.

Neću ići tako daleko, ali mislim da se za nekoga tko želi biti predsjednik RH ipak treba upitati što je radio 1991. godine?

Pri tome napominjem da mi ne leži baš pretjerano niti Škorina izjava kako je u SAD-u tamburicom branio Hrvatsku…

Ali Milanović je u svojem “karakteru” ipak otišao korak dalje: gradski dečko koji puca od zdravlja i kao premijer vozi mountain bike i trči po Maksimiru sa CroCapom nije se baš osjećao psihofizički spreman 1991. godine otići na prvu crtu

Kao malu ilustraciju kondicije bivšeg premijera i nesuđenog predsjednika u njegovim (već) četrdesetim godinama objavljujem ovdje vinjetu iz 2012. godine koja opisuje Zokin ljetni avanturizam na otoku Hvaru:

“A ima premijer i jednu veliku strast, a to je vožnja biciklom, a kad je u pitanju ruta kojom se prekjučer uputio, Zoranu Milanoviću može se samo čestitati.

Naime, u rano jutro, točnije nešto prije sedam sati, odlučio je stisnuti pedale i tako odraditi veliki izazov na koji se ni profesionalni biciklisti ne bi bez premišljanja upustili.

Kad je osiguranje procijenilo da je situacija sigurna, iz kombija je iskrcan bicikl i premijer je nešto prije Brusja sjeo na njega te krenuo na suprotni dio najduljeg hrvatskog otoka, u Sućuraj. Riječ je o udaljenosti većoj od 70 kilometara, a starom cestom kojom je premijer krenuo čak i 80.

Na toj relaciji najveći problem nije ni daljina, već se radi o jako zahtjevnoj ruti jer i za automobile je taj put prilično opasan. Na svom putu prema Sućurju premijeru je nešto sumnjivo škripalo na biciklu, pa je oko 9 ujutro putem stao na privatnoj benzinskoj postaji Bagy pred ulazom u Jelsu.

Pristojno se predstavio i zatražio pomoć.”

Skoro sto kilometara po “prilično opasnom putu” a niti metra po bojišnici, baš je karakter nema što

Bitno je da nam on poručuje kako je rat gotov…Sramota!

Herman Vukušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari