Pratite nas

Reagiranja

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Objavljeno

na

‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’.

Vi koji znate, podsjetite se, a Vi koji ne znate, pročitajte gornju rečenicu i – zapamtite je!

To su Vam stihovi (sad već vremešnog i poprilično ofucanog) „beogradskog momka“, nekad opuštenog šarmera i bonvivana koji usprkos zubu vremena još uvijek s lakoćom „valja“ svoje lake note (u rasponu od cca 0,2 oktave) od Triglava do Đevđelije (slikovito rečeno) i to furajući se na imidž kozmopolita, čovjekoljupca i humanista par excellence…

Dakako, nikoga normalnog više ne može iznenaditi to što se kod nas Hrvata uvijek pojavi hrpa besprizornih likova koji su spremni kovati u zvijezde svakog šljama – pod uvjetom da dolazi s onu stranu Drine, pa čak i u slučaju kad je riječ o „umjetniku“ i stihoklepcu takvoga ranga kao što je Bajaga.

No, ta ista skupina – nazovite je kako god hoćete – u stanju je proglasiti „rasistom“, „šovinistom“ ili „fašistom“ svakoga tko podsjeti na prošlost i kaže istinu o njihovim idolima.

A istina jeste da je Momčilo pjevao i te kako pjevao pjesme kakvih se ne bi posramio ni jedan četnički vojvoda (uključujući i Boru Čorbu, njegovog nekadašnjeg gazdu i poslodavca).

Veli, kasnije dotični Momčilo (Bajaga) kako je ovu i slične pjesme pjevao u Kninu i Banja Luci „za ratnu siročad“!?

A jedan stih glasi: “Lepa vaša bit će groblje…”

Krasno! Dakle, to je repertoar koji se slaže isključivo u humanitarne svrhe!? Aha, pa ako je tako, onda u redu, SMRSKAJTE NAS BAJAGA SLOBODNO, ako to od vas traži „ratna siročad“, samo dajte!

Ne reče tada Bajaga, otkuda ta „ratna siročad“ u Kninu i Banja Luci!? Ne reče što su im očevi radili i zašto su djeca ostala baz njih!? Tko je kriv za to što je u Kninu i Banja Luci bilo „ratne siročadi“. Taj detalj je ispustio, samo taj detalj, inače, ostalo stoji. I u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Kruševcu, Pančevu, Novom Sadu, Somboru, Vrbasu, Zrenjaninu i drugim mjestima u Vojvodini i Srbiji također je bilo „ratne siročadi“. Ali, njih Bajaga ne spominje.

Gdje su im ginuli očevi i kako je nastajala ta „ratna siročad“, pitamo se mi!

U nekim kasnijim izjavama za medije, Momčilo se (onako „šmekerski“, po beogradski) izmotavao i vadio na slabo pamćenje, pa onda to pokušao umotati u floskulu kako „izbegava da se seća ružnih stvari“ – ne precizirajući o čemu je riječ i ostavljajući novinare u nedoumici, ali ako je išta posve jasno kao dan, onda je to činjenica da se nikad nije odrekao svoga četnikovanja po „sao krajini“ i „republici srpskoj“. I to u vrijeme dok su tamo tekli potoci krvi, DOK SU TAMO TEKLI POTOCI KRVI, da, upravo u to vrijeme gospodo i drugovi! Tada je Momčilo s Minđušarima i ostalom bagrom četničkom slao prijeteće poruke i obećavao kako će nas dokrajčiti:

‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’. Teško da je ove lake note mogao zaboraviti jer to to su stihovi koje je 1993. godine izvodio u Kninu, gdje je održao koncert u čast poginulim srpskim vojnicima, nakon ‘VRO Maslenica ‘- oslobodilačke akcije hrvatske vojske.

E, pa ako se Momčilo „ne seća“ ili ne želi „da se seća“, sjećamo se mi! I ne zaboravljamo tako lako kao on i njegovi obožavatelji!

Koliko majki, sestara, udovica i kćeri još nije skinulo crninu, koliko je još ojađenih obitelji koje ne znaju sudbinu svojih najmilijih, koliko je naših stradalnika ostalo bez ruku, nogu i bez zdravlja zahvaljujući „armiji srpskoj“!

I sad bi Bajagu i njemu slične trebali dočekivati po pulskoj Areni, Zagrebu, Rijeci, Širokom Brijegu, Mostaru itd.. s prostrtim crvenim tepihom!? Dovesti mu još i Minđušare kao goste, ili Baju Malog Knindžu, Cecu Arkanovu možda, Eru Ojadinaća i Nadu Topčagić koji su feštali u razrušenom Vukovaru s onom razularenom koljačkom ruljom!?

To bi trebali!?

To je ispod svakog ljudskog dostojanstva i nema veze ni s glazbom ni s koncertima, nego s elementarnim osjećajem pijeteta prema onima koji su stradali od „armije srpske“, iste one kojoj u slavu pjeva Bajaga.

Dakle, mi koji pamtitimo i ne zaboravljamo tako lako, podsjećamo auditorij na ovaj glazbeni uradak koji je u vrijeme postojanja „rsk“ bio njezina neslužbena himna i pitamo:

Trebaju li nam poslije svega četnici koji su dokazano širili mržnju i prijetili nam zatiranjem (i sutra bi opet, samo da im se ukaže prilika)!?

Trebaju li nam!?  Imamo i mi svoju siročad! Ima li ta naša siročad pravo biti povrijeđena i ogorčena!?

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Neki bi bacali bombe na prosvjednike u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Govor mržnje na Twitteru

Da su riječi gradonačelnika Vukovara o bolesnom društvu apsolutno točne,  svjedoči nezapamćen govor mržnje, koji je zavladao na društvenim mrežama poput Twittera.

Kako se radi o eklatatnom kaznenom dijelu, ništa manjem od poruka upućenim pojedinim političarima gdje autori tih poruka , završavaju 30 dana u pritvoru, najmanje što se očekuje od nadležnih institucija je privođenje na informativni razgovor.

Prijetnja bacanja bombe na prosvjednike u Vukovaru, te na taj način „rješavanja hrvatskog pitanja” nije nimalo benigna prijetnja,

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Agresija Dženane Harup-Druško prava je mjera ‘građanske BiH’ onako kako je vide unitaristi

Objavljeno

na

Objavio

TV emisija “Zabranjeni forum” (Nova TV BiH) od 13. listopada o.g., a temom stanja nakon Općih izbora u BiH, iznijela je na vidjelo svu složenost današnjeg trenutka u ovoj zemlji.

Mladi Marijan Knezović cijelo se vrijeme morao boriti za riječ i “otimati” prostor, budući da je bezbroj puta usred riječi prekidan od voditelja, a uz to bio izvrgnut primitivnim uvredama gospođe Dženane Karup-Druško, koja je u početku emisije pozivala Knezovića na red i pristojnost (nakon što joj je “upao” u riječ), da bi potom, kako se tema razvijala a atmosfera u studiju zagrijavala postala krajnje agresivna, bahata i bezobrazna, spuštajući raspravu na razinu uličnog govora, uz prijetnje kako “neće više da ćuti” (iako njezine monologe u pravilu voditelj nije prekidao), pa na kraju i postavljajući pitanje “u kakvoj je to obitelji odgojen” Knezović.

Ovakav nastup “renomirane” novinarke Dženane Karup-Druško (koja se usput pohvalila svojim dugogodišnjim novinarskim angažmanom – otvoreno spočitavajući Knezoviću “nekompetentnost” i aludirajući na njegove godine), samo je dokaz koji i kakav to koncept “građanske BiH” zagovaraju oni koji od početka vrše tihu reviziju Daytonskog sporazuma i krše Ustav BiH, u isto vrijeme bahato dokazujući Hrvatima kako je majorizacija i preglasavanje hrvatskoga naroda sasvim prirodno i normalno stanje, na koje bi Hrvati morali pristati u ime neke imaginarne i nepostojeće “građanske” BiH.

Dženana je bila naročito ogorčena izjavama Zagrepčana ( emitirane su u TV prilogu), budući da je velika većina intervjuiranih oštro osudila činjenicu kako se na posljednjim Općim izborima manipulacijom hrvatskome narodu nametnula osoba koja će ih “predstavljati” u kolektivnom Predsjedništvu BiH, pa je i to proglasila “primitivizmom” (naglašavajući ponovno svoje “bogato novinarsko iskustvo” – jer ona sebi “ne bi dopustila snimanje takvog priloga”!?).

Gospođa “novinarka s dugogodišnjim iskustvom”, također je vrlo “temperamentno” (čitaj: ostrašćeno) reagirala i na “činjenicu” da se “Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH”), što je već stara i izlizana parola islamskih fundamentalista “građanskog” usmjerenja koji (valjda) nisu svjesni onoga što govore.

Ostavimo sad po strani različita tumačenja odredbi Ustava BiH i Izborni zakon i osvrnimo se samo na neke teze koje Dženana Karup-Druško nije uzela u obzir.

  1. Republika Hrvatska je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma, temeljnog međunarodnog akta na kojemu je ustrojena BiH, a time i Ustav BiH;
  2. Republika Hrvatska ima dužnost, obvezu i PRAVO voditi brigu o svojoj manjini u susjednoj BiH i to prema međunarodnim normama – i to pravo ne ovisi od Bakira Izetbegovića, Dženane Karup-Druško ili bilo koga drugoga u BiH;
  3. Daytonski sporazum je (kao supotpisnik) potpisao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojega ista “građanska” (bošnjačko-muslimanska struja) smatra “agresorom” i “ratnim zločincem”, pa bi ih trebalo pitati znači li to onda da je BiH nelegitimna, odnosno, da je Daytonski sporazum nevažeći;
  4. Zar nije krajnji primitivizam, bahatost i bezobrazluk ono što čini Bakir Izetbegović proglašavajući Srbe i Hrvate “nepostojećim” nacijama i tvrdeći kako je njegov pokojni otac Alija BiH “ostavio u amanet Erdoganu”?
  5. Je li dosadašnja politika bošnjaka-muslimana “građanske” orijentacije bila konstruktivna – uključujući i posljednje grube manipulacije oko Općih izbora?
  6. Tko može opravdati reviziju Daytona i jesu li oni koji to čine svjesni da udaraju u same temelje države?
  7. Čemu tolika mržnja i netrpeljivost od strane bošnjačko-muslimanskih pristaša “građanske” opcije na svako spominjanje prava Hrvata i jesu li svjesni činjenice kako to neminovno vodi u duboki poremećaj ionako narušenih međunacionalnih odnosa između dva naroda i u krajnjoj konzekvenci dezintegraciji BiH?
  8. S kime i kako bi Hrvati trebali graditi Federaciju i državu? S Dženanom, Bakirom Izetbegovićem, Željkom Komšićem i sličnima?
  9. Čemu vodi politika “što gore to bolje” i misle li oni doista kako će svojom agresijom ušutkati Hrvate i natjerati ih na poslušnost?
  10. Hrvati se svoje opstojnosti nisu odrekli stoljećima, pa ni u vrijeme osmanlijskih osvajanja i genocida kojemu su bili izloženi 90-ih, kad su ih islamski ekstremisti (kako domaći, tako i džihadisti iz islamskih zemalja) klali, odsijecali im glave, palili sela, haračili i silovali diljem njihovih autohtonih prostora – pa neće ni danas, koliko god to gospođi Dženani, Bakiru, Komšiću ili bilo komu drugom bilo nerazumljivo i neshvatljivo.

Gospođa Dženana imala je potporu prilično brojne skupine u redovima publike u studiju, koja je svaki njezin akt verbalne agresije i bahatosti pozdravljala frenetičnim pljeskanjem, a na ruku joj je išao (svjesno ili ne) i voditelj koji je to dopuštao.

Što reći, nego zaključiti kako je i ova emisija bila očiti dokaz “ravnopravnosti” Hrvata u medijima BiH, pa i u državi u kojoj žive i gdje bi po Daytonu, Ustavu i svim drugim pozitivnim propisima morali biti konstitutivni, sa svim svojim pravima i to po ETNIČKOM, a ne “GRAĐANSKOM” modelu, jer BiH je (ako to još nekomu nije jasno) ustrojena na temeljnim uzusima PRAVA NARODA, a ne PRAVA GRAĐANA.

O nekim drugim tezama “bošnjakinje” Dženane i njezinih istomišljenika koji uporno pile granu na kojoj sjede i svojim postupcima nepovratno rastaču BiH, drugom prigodom.

“Ako laže koza – ne laže rog”, kaže jedan stara poslovica-

Pogledajte emisiju i uvjerite se sami, koja je to razina rasprave i kako to Dženana “brani”, “štiti” i “zastupa” BiH i njezine interese.

I gospođi Dženani (“renomiranoj novinarki” s dugotrajnim stažom u struci) jedan savjet: IPAK PROČITAJTE USTAV VLASTITE DRŽAVE PRIJE NEGO SE NA NJEGA POZOVETE. Ako to do sada niste stigli, pogledajte priloženu sliku, tu Vam je zaokruženo ono što je po Vama “sporno”.

Jasno piše “hrvatskog člana” a ne “člana iz redova hrvatskog naroda”.

Toliko barem ja kao laik (i ne baš “renomirani” novinar) mogu zaključiti, budući da sam (relativno) pismen.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari