Pratite nas

Reagiranja

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Objavljeno

na

‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’.

Vi koji znate, podsjetite se, a Vi koji ne znate, pročitajte gornju rečenicu i – zapamtite je!

To su Vam stihovi (sad već vremešnog i poprilično ofucanog) „beogradskog momka“, nekad opuštenog šarmera i bonvivana koji usprkos zubu vremena još uvijek s lakoćom „valja“ svoje lake note (u rasponu od cca 0,2 oktave) od Triglava do Đevđelije (slikovito rečeno) i to furajući se na imidž kozmopolita, čovjekoljupca i humanista par excellence…

Dakako, nikoga normalnog više ne može iznenaditi to što se kod nas Hrvata uvijek pojavi hrpa besprizornih likova koji su spremni kovati u zvijezde svakog šljama – pod uvjetom da dolazi s onu stranu Drine, pa čak i u slučaju kad je riječ o „umjetniku“ i stihoklepcu takvoga ranga kao što je Bajaga.

No, ta ista skupina – nazovite je kako god hoćete – u stanju je proglasiti „rasistom“, „šovinistom“ ili „fašistom“ svakoga tko podsjeti na prošlost i kaže istinu o njihovim idolima.

A istina jeste da je Momčilo pjevao i te kako pjevao pjesme kakvih se ne bi posramio ni jedan četnički vojvoda (uključujući i Boru Čorbu, njegovog nekadašnjeg gazdu i poslodavca).

Veli, kasnije dotični Momčilo (Bajaga) kako je ovu i slične pjesme pjevao u Kninu i Banja Luci „za ratnu siročad“!?

A jedan stih glasi: “Lepa vaša bit će groblje…”

Krasno! Dakle, to je repertoar koji se slaže isključivo u humanitarne svrhe!? Aha, pa ako je tako, onda u redu, SMRSKAJTE NAS BAJAGA SLOBODNO, ako to od vas traži „ratna siročad“, samo dajte!

Ne reče tada Bajaga, otkuda ta „ratna siročad“ u Kninu i Banja Luci!? Ne reče što su im očevi radili i zašto su djeca ostala baz njih!? Tko je kriv za to što je u Kninu i Banja Luci bilo „ratne siročadi“. Taj detalj je ispustio, samo taj detalj, inače, ostalo stoji. I u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Valjevu, Kruševcu, Pančevu, Novom Sadu, Somboru, Vrbasu, Zrenjaninu i drugim mjestima u Vojvodini i Srbiji također je bilo „ratne siročadi“. Ali, njih Bajaga ne spominje.

Gdje su im ginuli očevi i kako je nastajala ta „ratna siročad“, pitamo se mi!

U nekim kasnijim izjavama za medije, Momčilo se (onako „šmekerski“, po beogradski) izmotavao i vadio na slabo pamćenje, pa onda to pokušao umotati u floskulu kako „izbegava da se seća ružnih stvari“ – ne precizirajući o čemu je riječ i ostavljajući novinare u nedoumici, ali ako je išta posve jasno kao dan, onda je to činjenica da se nikad nije odrekao svoga četnikovanja po „sao krajini“ i „republici srpskoj“. I to u vrijeme dok su tamo tekli potoci krvi, DOK SU TAMO TEKLI POTOCI KRVI, da, upravo u to vrijeme gospodo i drugovi! Tada je Momčilo s Minđušarima i ostalom bagrom četničkom slao prijeteće poruke i obećavao kako će nas dokrajčiti:

‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’. Teško da je ove lake note mogao zaboraviti jer to to su stihovi koje je 1993. godine izvodio u Kninu, gdje je održao koncert u čast poginulim srpskim vojnicima, nakon ‘VRO Maslenica ‘- oslobodilačke akcije hrvatske vojske.

E, pa ako se Momčilo „ne seća“ ili ne želi „da se seća“, sjećamo se mi! I ne zaboravljamo tako lako kao on i njegovi obožavatelji!

Koliko majki, sestara, udovica i kćeri još nije skinulo crninu, koliko je još ojađenih obitelji koje ne znaju sudbinu svojih najmilijih, koliko je naših stradalnika ostalo bez ruku, nogu i bez zdravlja zahvaljujući „armiji srpskoj“!

I sad bi Bajagu i njemu slične trebali dočekivati po pulskoj Areni, Zagrebu, Rijeci, Širokom Brijegu, Mostaru itd.. s prostrtim crvenim tepihom!? Dovesti mu još i Minđušare kao goste, ili Baju Malog Knindžu, Cecu Arkanovu možda, Eru Ojadinaća i Nadu Topčagić koji su feštali u razrušenom Vukovaru s onom razularenom koljačkom ruljom!?

To bi trebali!?

To je ispod svakog ljudskog dostojanstva i nema veze ni s glazbom ni s koncertima, nego s elementarnim osjećajem pijeteta prema onima koji su stradali od „armije srpske“, iste one kojoj u slavu pjeva Bajaga.

Dakle, mi koji pamtitimo i ne zaboravljamo tako lako, podsjećamo auditorij na ovaj glazbeni uradak koji je u vrijeme postojanja „rsk“ bio njezina neslužbena himna i pitamo:

Trebaju li nam poslije svega četnici koji su dokazano širili mržnju i prijetili nam zatiranjem (i sutra bi opet, samo da im se ukaže prilika)!?

Trebaju li nam!?  Imamo i mi svoju siročad! Ima li ta naša siročad pravo biti povrijeđena i ogorčena!?

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Anto Đapić pozvao hrvatski narod i njegove učitelje – Usmjerite palac dolje opskurnim sindikatima

Objavljeno

na

Objavio

Mihalinecu i njegovom sindikalnom rukovodstvu treba otvoreno reći da je ovo što rade klasična zlouporaba časti desetina tisuća učitelja i nastavnika te instrumentaliziranje prilično tužnog statusa tih ljudi u svrhu političkih obračuna.

Njihov štrajk i akcija bi bili časni da su postavili zahtjeve za značajno većim poboljšanjem plaća nazad dvije godine, te da su postavili kontrolne ciljne točke u srednjoročnom razdoblju na kojima bi se mjerilo uzdizanje odgoja, obrazovanja, ali i znanosti na vrh društvene i nacionalne piramide prioriteta. Da su bilo kakav razgovor o reformi obrazovanja iz koje je ciljano izostavljen hrvatski odgoj uvjetovali potpunom, razumnom i realnom metodologijom zahtjeva, čovjek bi ih morao poštovati.

No, nisu. Imali su povijesnu priliku, propustili su ju, a danas navodnim zahtjevima za poboljšanje statusa nastavnika i učitelja samo pokazuju svoju buvljačku narav svodeći najvažniji sektor hrvatskog društva na status prosjaka, koji vapi za milostinjom i otvoreno pozivaju na sumnje u svoju političku svrstanost. Mihalinec i društvo su šutjeli kao zaliveni i mirno gledali kako odgoj i obrazovanje preuzima revolucionarka Blaženka Divjak izravno s prosvjeda GOOD inicijative, prosvjeda skupine soroševih plaćenika, opskurnih antifašista i agenata najrazličitijih inozemnih i srpsko-jugoslavenskih interesa. Mirno su gledali nevjerojatno ponižavanje učitelja i nastavnika tijekom tzv.pripreme žalosne škole za život, nikada nisu postavili pitanje sadržaja toga novoga života, koji se nudi hrvatskoj naciji niti što stvarno o tome misle više od pedeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, a morali su, jer nije smisao postojanja sindikata prositi mrvice sa stolova gospodara, nego – biti gospodar. Mirno su promatrali zloporabe i iznudu besplatnoga rada od nekoliko sati tjedno cijelu prošlu godinu, za koje su bezbojni aparatčici iz državnih labirinata besramno dijelili učiteljima umjesto zaslužene naknade nekakve virtualne značke, kao svojedobno Titovi komunisti Aliji Sirotanoviću udarništva.

Dvije godine traje to poniženje, milijarde kuna se umjesto u uzdizanje društvenog statusa učitelja i nastavnika troše za pomagala, koja napredan svijet uklanja iz nastave, a Mihalinec toj ministrici sad nakon svega drži štangu, preuzimajući njeno posve izvjesno sramno mjesto u hrvatskoj povijesti na obraz učitelja i nastavnika zbog financijskih mrvica, koje mu je Plenković velikodušno prebacio. Jednom riječju – sramota!

Sindikat, koji nema senzibilitet za prirodu posla svojih djelatnika, sindikat koji navodno zastupa najobrazovaniju strukturu hrvatskog društva i mirno gleda, dakle sudjeluje u njenom akademskom i esencijalnom poniženju skupljajući mrvice sa stolova gospodara i ravnodušno gledajući prisilno sudjelovanje tolikih ljudi u nečemu posve stranom njihovom pozivu, nije ništa drugo nego političko pomagalo Blaženke Divjak.

Jedini ispravni zahtjev Mihalinca i družine bi zato bio trenutna obustava nakaradne reforme, jer, svatko tko zaviri u stvarno stanje u školskim zbornicama zna da nagomilani gnjev učitelja i nastavnika potječe iz reformskog nasilja i neprirodnog modeliranja odgoja i obrazovanja s rukopisom aktualne vlade i Blaženke Divjak, pa nema većeg licemjerstva od činjenice da ona i Mihalinec zajednički prosvjeduju boreći se navodno za status učitelja i nastavnika. A sve su učinili, šutnjom i odlukama da ih ponize, ponižavajući na taj način cjelokupan hrvatski narod. Sindikat bi morao ultimativno od države tražiti potpune informacije u što je i pod kojim uvjetima utrošen golemi nacionalni novac, tko su partneri i dobavljači opreme za nakaradnu reformu, pod kojim uvjetima, tko je potpisivao ugovore i kad, a ne ruku pod ruku nakon svega s ministricom, koja sve to potpisuje tražiti milost za naše najbolje ljude. Zato pozivam hrvatski narod i njegove učitelje – zajedno s ministricom Divjak, usmjerite palac dolje i opskurnim sindikatima.

Predsjednik stranke DESNO

Anto Đapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari