āKreÄe armija, najjaÄa na svetu, kreÄe armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve Äe da vas smrskaā.
Vi koji znate, podsjetite se, a Vi koji ne znate, proÄitajte gornju reÄenicu i ā zapamtite je!
To su Vam stihovi (sad veÄ vremeÅ”nog i popriliÄno ofucanog) ābeogradskog momkaā, nekad opuÅ”tenog Å”armera i bonvivana koji usprkos zubu vremena joÅ” uvijek s lakoÄom āvaljaā svoje lake note (u rasponu od cca 0,2 oktave) od Triglava do ÄevÄelije (slikovito reÄeno) i to furajuÄi se na imidž kozmopolita, Äovjekoljupca i humanista par excellenceā¦
Dakako, nikoga normalnog viÅ”e ne može iznenaditi to Å”to se kod nas Hrvata uvijek pojavi hrpa besprizornih likova koji su spremni kovati u zvijezde svakog Å”ljama ā pod uvjetom da dolazi s onu stranu Drine, pa Äak i u sluÄaju kad je rijeÄ o āumjetnikuā i stihoklepcu takvoga ranga kao Å”to je Bajaga.
No, ta ista skupina ā nazovite je kako god hoÄete ā u stanju je proglasiti ārasistomā, āÅ”ovinistomā ili āfaÅ”istomā svakoga tko podsjeti na proÅ”lost i kaže istinu o njihovim idolima.
A istina jeste da je MomÄilo pjevao i te kako pjevao pjesme kakvih se ne bi posramio ni jedan ÄetniÄki vojvoda (ukljuÄujuÄi i Boru Äorbu, njegovog nekadaÅ”njeg gazdu i poslodavca).
Veli, kasnije dotiÄni MomÄilo (Bajaga) kako je ovu i sliÄne pjesme pjevao u Kninu i Banja Luci āza ratnu siroÄadā!?
A jedan stih glasi: āLepa vaÅ”a bit Äe grobljeā¦ā
Krasno! Dakle, to je repertoar koji se slaže iskljuÄivo u humanitarne svrhe!? Aha, pa ako je tako, onda u redu, SMRSKAJTE NAS BAJAGA SLOBODNO, ako to od vas traži āratna siroÄadā, samo dajte!
Ne reÄe tada Bajaga, otkuda ta āratna siroÄadā u Kninu i Banja Luci!? Ne reÄe Å”to su im oÄevi radili i zaÅ”to su djeca ostala baz njih!? Tko je kriv za to Å”to je u Kninu i Banja Luci bilo āratne siroÄadiā. Taj detalj je ispustio, samo taj detalj, inaÄe, ostalo stoji. I u Beogradu, NiÅ”u, Kragujevcu, Valjevu, KruÅ”evcu, PanÄevu, Novom Sadu, Somboru, Vrbasu, Zrenjaninu i drugim mjestima u Vojvodini i Srbiji takoÄer je bilo āratne siroÄadiā. Ali, njih Bajaga ne spominje.
Gdje su im ginuli oÄevi i kako je nastajala ta āratna siroÄadā, pitamo se mi!
U nekim kasnijim izjavama za medije, MomÄilo se (onako āÅ”mekerskiā, po beogradski) izmotavao i vadio na slabo pamÄenje, pa onda to pokuÅ”ao umotati u floskulu kako āizbegava da se seÄa ružnih stvariā ā ne precizirajuÄi o Äemu je rijeÄ i ostavljajuÄi novinare u nedoumici, ali ako je iÅ”ta posve jasno kao dan, onda je to Äinjenica da se nikad nije odrekao svoga Äetnikovanja po āsao krajiniā i ārepublici srpskojā. I to u vrijeme dok su tamo tekli potoci krvi, DOK SU TAMO TEKLI POTOCI KRVI, da, upravo u to vrijeme gospodo i drugovi! Tada je MomÄilo s MinÄuÅ”arima i ostalom bagrom ÄetniÄkom slao prijeteÄe poruke i obeÄavao kako Äe nas dokrajÄiti:
āKreÄe armija, najjaÄa na svetu, kreÄe armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve Äe da vas smrskaā. TeÅ”ko da je ove lake note mogao zaboraviti jer to to su stihovi koje je 1993. godine izvodio u Kninu, gdje je održao koncert u Äast poginulim srpskim vojnicima, nakon āVRO Maslenica ā- oslobodilaÄke akcije hrvatske vojske.
E, pa ako se MomÄilo āne seÄaā ili ne želi āda se seÄaā, sjeÄamo se mi! I ne zaboravljamo tako lako kao on i njegovi obožavatelji!
Koliko majki, sestara, udovica i kÄeri joÅ” nije skinulo crninu, koliko je joÅ” ojaÄenih obitelji koje ne znaju sudbinu svojih najmilijih, koliko je naÅ”ih stradalnika ostalo bez ruku, nogu i bez zdravlja zahvaljujuÄi āarmiji srpskojā!
I sad bi Bajagu i njemu sliÄne trebali doÄekivati po pulskoj Areni, Zagrebu, Rijeci, Å irokom Brijegu, Mostaru itd.. s prostrtim crvenim tepihom!? Dovesti mu joÅ” i MinÄuÅ”are kao goste, ili Baju Malog Knindžu, Cecu Arkanovu možda, Eru OjadinaÄa i Nadu TopÄagiÄ koji su feÅ”tali u razruÅ”enom Vukovaru s onom razularenom koljaÄkom ruljom!?
To bi trebali!?
To je ispod svakog ljudskog dostojanstva i nema veze ni s glazbom ni s koncertima, nego s elementarnim osjeÄajem pijeteta prema onima koji su stradali od āarmije srpskeā, iste one kojoj u slavu pjeva Bajaga.
Dakle, mi koji pamtitimo i ne zaboravljamo tako lako, podsjeÄamo auditorij na ovaj glazbeni uradak koji je u vrijeme postojanja ārskā bio njezina neslužbena himna i pitamo:
Trebaju li nam poslije svega Äetnici koji su dokazano Å”irili mržnju i prijetili nam zatiranjem (i sutra bi opet, samo da im se ukaže prilika)!?
Trebaju li nam!?Ā Imamo i mi svoju siroÄad! Ima li ta naÅ”a siroÄad pravo biti povrijeÄena i ogorÄena!?
Ā
