Pratite nas

Komentar

Matko Marušić – Ugledni dnevnik u Republici Hrvatskoj objavljuje podmukle laži o narodu za koji se i tiska

Objavljeno

na

‘Jutarnji list’ objavljuje poluistine, a poluistine nisu pola istine nego laži

Ovih sam dana u „Jutarnjem listu“ pročitao dva članka o pitanju jasenovačkih žrtava i nekih događaja u NDH, pa ih ovdje komentiram (ovaj komentar se ne može objaviti u „Jutarnjem listu“, jer ga on – ne bi objavio; a ako bi, i ako to javno kaže, ispričavam se za tu ocjenu). Ta dva članka na različite načine a) prividno opovrgavaju nove nalaze, b) vrijeđaju one koji rade istraživanja, c) opominju hrvatsku Vladu da ne dopusti istraživanja tih tema.

To su tipični primjeri borbe protiv otkrivanja povijesne istine o događajima u Hrvatskoj u vrijeme II. Svjetskoga rata. Ponovit ćemo tri taktike skrivanja istine i napora da se kao istina očuvaju notorne laži.

  1. a) Prividno se opovrgavaju izvješća znanstvenih istraživanja s podatcima koji opovrgavaju notorne laži o hrvatskoj povijesti. Budući da su novi nalazi vrlo uvjerljivi u svojoj istraživačkoj metodologiji i konkretnosti podataka (npr. referencije na službene dokumente), Čuvari Povijesnih Laži ne mogu ih pobiti pa su se povukli na „rezervni položaj“: pozivaju se na inozemne autore ili članke objavljene u inozemstvu računajući da time djela na koja se pozivaju imaju neupitan autoritet. To, međutim nije točno, jer znanstveni autoritet (autoritet znanstvene istine) djelu daju argumenti koji proistječu iz pouzdanih podataka, a ne podrijetlo autora; evo primjera Mirjane Kasapović (Matko Marušić: Politička misao Mirjane Kasapović suprotna je znanstvenoj misli i znanstvenom radu: http://hu-benedikt.hr/?p=108953).
  2. b) Vrijeđaju one koji provode prava istraživanja i tako donose nove podatke, podatke koji opovrgavaju Povijesne Laži, nazivajući ih različitim pogrdnim imenima (najčešće „revizionisti“ „filoustaše“, „fašisti“), a ne navode argumente koji bi pobili nove nalaze. Evo jedan razmjerno malo poznat primjer vrlo jakoga dokaza o lažiranju popisa žrtava Jasenovca na koji bi netko trebao odgovoriti argumentom, a ne vrijeđanjam: https://narod.hr/hrvatska/banic-koic-evo-dokaza-da-javna-ustanova-sp-jasenovac-lazirala-cak-jugoslavenski-popis-zrtava-iz-1964-joj-sluzi-izvor! Ili na ovaj: http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/22397-n-banic-zastrasujuce-manipulacije-uprave-jasenovca.html.
  3. c) Opominju hrvatsku Vladu da ne dopusti istraživanja tih tema. A to je suprotno zaključcima i preporukama Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je imenovala hrvatska Vlada i čiji zaključci i preporuke stoje na internetskoj stranici – hrvatske Vlade (https://vlada.gov.hr/dokument-dijaloga-temeljna-polazista-i-preporuke-o-posebnom-normativnom-uredjenju-simbola-znakovlja-i-drugih-obiljezja/23424).

Postavlja se pitanje kako to da ugledna dnevna novina poput „Jutarnjega lista“ sebi može dopustiti da objavljuje opomene hrvatskoj Vladi, vrlo ozbiljne, opasne opomene, a zna da postoji taj dokument i da je donesen konsenzusom.

  1. Vjeran Pavlaković kao pouzdan znanstvenik

Članak Jutarnjega lista (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/povjesnicar-koji-je-doktorat-stekao-u-americi-ignoriranje-problematike-jasenovca-od-strane-vladajucih-hrvatskoj-donosi-samo-nove-nevolje/8701313/) trebao nas je uvjeriti da je izvjesni Vjeran Pavlaković koji je 2005. doktorirao u Washingtonu a od 2008. radi u Rijeci, neupitan izvor razglabanja o hrvatskim povijesnim istinama. A taj V. Pavlaković kaže:

„… Desnica nastoji ušutkati ili barem marginalizirati sjećanje na mjesta poput Jasenovca, koja upozoravaju na opasnosti koje ekstremizam poduzima u ime nacionalne države. Antifašisti kritiziraju vlast da toleriranjem revizionizma dovodi Hrvatsku u konfuziju, jer je Europska unija, čiji je Hrvatska dio, uvelike izgrađena na antifašizmu.

Trenutni val revizionizma prvenstveno nastoji minimizirati broj srpskih žrtava i ustaških zločina, tumačeći ih kao mitove koje su stvorili srpski nacionalisti. Revizionisti tumače Jasenovac kao radni logor u kojem se za zatvorenike odvijao bogat kulturni program, što je jednako poricanju holokausta…“

Dakle, govori isto što govore Fumić i Pupovac. A sva trojica lažu: a) desnica nikoga ne ušutkava, nego su se pojavila istraživanja koja o Jasenovcu govore sasvim drukčije nego ekipa Čuvara Povijesnih Laži; b) Europa nije izgrađena na antifašizmu, utoliko što je tu riječ izmislio Staljin i rabe je samo komunisti; c) revizionisti su mu znanstvenici koji su pokazali da pripada ekipi Čuvara Povijesnih Laži; d) odmah rabi Goldsteinovu (Slavko) mučnu, podmuklu i netočnu konstrukciju da je objavljivanje podataka koji se razlikuju od Povijesnih Laži – negiranje Holokausta. E – nije! Nego razotkrivanje jedne Povijesne Laži o Hrvatima i raskrinkavanje njezinih čuvara.

Nadalje Pavlaković prodaje jeftine trikove kako razotkrivanje Povijesnih Laži daje priliku Srbiji da nas napada, ali tu nježno implicira i širu međunarodnu zajednicu.

Ali ono najružnije ostavlja za kraj: „… niti da treba reći da su žrtve Bleiburga iste kao one u Jasenovcu, budući da se povijesni kontekst i sastav skupina žrtava znatno razlikuju…“ O neljudskosti toga stava već sam pisao (https://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-matko-marusic-nezamislivi-rasizam-ive-goldsteina-trazi-javnu-osudu): to je čisti rasizam, jer, kad se radi o nevinim žrtvama, ideologiju uvodi u opravdavanje (ili ublaživanje) zločina. Pa to su bile izlike i ustaša za njihove zločine, zar nisu: „borili su se za hrvatsku državu“? Nema te države na svijetu, na čelu sa svetom hrvatskom državom, koja opravdava ubojstvo nevinih ljudi. A nema ni ideologije za koju se to smije činiti., ili zbog koje se može biti „manje kriv“. Rasizam. Rasizam nad žrtvama, pobijenim ljudima! Najstrašniji koji ljudski um može zamisliti. A objavljen je u hrvatskom dnevnom glasilu „Jutarnji list“.

  1. Miljenko Jergović i plava trava zaborava

U Magazinu „Jutarnjeg lista“ od 6. travnja 2019. piše Miljenko Jergović. On piše lijepo i s užitkom, pa su njegovi grijesi parcijalnog prepričavanja istine možda i veće laži od laži običnih Čuvara Povijesnih Laži. On je inače čovjek, pisac, koji je u jednoj svojoj knjizi (mislim da je to Gloria in excelsis) napisao da je rat u Bosni i Hercegovini 1941. počeo kad je iz katoličke crkve izneseno srpsko dijete na bajuneti. O takvom liku ne bi više trebalo razglabati, ali u rečenom Magazinu on povećava „intelektualnu dubinu“ laganja s pomoću parcijalnih istina. Prividno piše o knjizi Amerikanca Maxa Bergholza koji pak piše o Balkanu, ali, naravno, pretežno o ustašama i njihovim zločinima. Čini se da je Bergholz svoje pripovijedanje crpio iz memoarskih djela, Jergović ne kaže kojih, ali nije se libio ni legendi, npr „državotvornih legendi socijalističke Jugoslavije“ (koje i jesu glavni izvor Povijesnih laži). To znači da Bergholz nije drukčije nego čitanjem knjiga i legendi došao do „znanstvene“ osnove svojega djela. A to nije znanost koja bi bila povijesna znanost.

No, ni u to se ne ću dalje upuštati, jer nije sporno da su ustaše po Bosni i Hercegovini činili zločine; zauzvrat ćemo Bergholza uzeti s oprezom u odnosu na istinitost događaja, napose u detaljima. Razlog ove moje intervencije je drugi: Bergholz i Jergović jednako govore o „nasilju kao generativnoj sili“ i za glavni lik te ideje rabe ustaške zločine, ali pritom Jergoviću ne pada na pamet kazati da su zločini nad Hrvatima počeli prije nego što su se ustaše počele opirati i osvećivati. Pokolji u Bosni i Hercegovini počeli su pokoljima Hrvata u Cimu u Mostaru i u Istočnoj Hercegovini, a u Hrvatskoj na više mjesta, čak i prije 10. travnja 1941., a 10. travnja dogodio se pokolj u Donjim Mostima, gdje je ubijeno je 12 hrvatskih seljaka. Izvori koji navode te zločine nad Hrvatima Miljenko Jergović ne mora voljeti, ali morao bi reći da to nije istina i na neki način navode opovrgnuti: https://priznajem.hr/novosti/hrvatska/28-travnja-1941-ndh-jeste-li-znali-za-masakre-nad-hrvatima-u-prvim-danima-rata/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa; https://narod.hr/kultura/8-travnja-1941-zlocini-nad-hrvatima-cetnicka-orgijanja-i-ubijanja-hrvata-pocela-prije-uspostave-ndh.

Da su pokolji na Balkanu u II. Svjetskom ratu počeli pokoljima Hrvata i da su se ustaše osvećivali piše i američki povjesničar židovskoga podrijetla Philip Cohen:

Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih masakra ustaša nad Srbima (27. 4. 1941.) četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27.4. uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaški masovni teror značajno se povećao nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri važna događaja: njemačka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemačkih trupa, koje su bile prebačene na Istočnu frontu”.

Pa neka Bergholz i Jergović lijepo provjere Cohena i njegovu vjerodostojnost i neka to objave u „Jutarnjem listu“.

U travanjskim zločinima sudjelovalo je djelomično i srpsko civilno stanovništvo, a zločini nad Hrvatima u tom su mjesecu učinjeni u različitim dijelovima NDH, da bi 28. srpnja 1941 bili nad Hrvatima napravljeni zločini istrebljenja porodice Ivezić, pokolj hodočasnika, pečenje svećenika Gospodnetića na ražnju (?) i to je sve nazvano „antifašističkim ustankom hrvatskoga i srpskoga naroda u selu Srb“ (http://kamenjar.com/dr-matko-marusic-kako-su-ubojice-sebe-proglasili-osloboditeljima/). U tom smo smislu taj dan desetljećima slavili službeno, u slobodnoj mu Hrvatskoj podigli spomenik i neki ga slave i danas (http://kamenjar.com/pupovac-saboru-izrekao-veliku-laz-koja-vodi-jos-vecu-istinu/).

Činjenica što su ustaškim zločinima prethodili zločini Srba nad Hrvatima, ne može ekskulpirati ustaše od njihovih zločina. Ali ta se važna činjenica ne smije ne spomenuti, a onda, dapače, ustaško nasilje sladostrastno razmatrati kao „generativnu silu“. I – kao što sam već rekao, činjenica da su ustaše počinile zločine u ratu ne može eskulpirati Tita i partizane za pomor nekoliko stotina tisuća Hrvata nakon rata.

Pa ćemo ponoviti: poluistina nije pola istine nego podmukla laž. A ugledni dnevnik u Republici Hrvatskoj ne bi trebao objavljivati odvratne podmukle laži o narodu za koji se i tiska.

Matko Marušić, profesor emeritus

Split/braniteljski-portal.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: ‘Do danas nije otkopano ni jedan posto svih grobišta’

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, razlog sporosti otkrivanja zločina komunističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća vidi u tome što su do danas sve vlade bile većinom komunističke.

– U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači, istaknuo je Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi hrsvijet.net

Podsjetio je kako su oni koji su se bavili tom temom u Hrvatskoj pronašli, a postoje i dokumenti i policijski izvještaji koji to potvrđuju, više od 940 lokaliteta koje treba otkopati.

– Do danas nije otkopano ni jedan posto, kaže Hebrang.

Tvrdi kako je od samih početaka hrvatske neovisnosti postojao jak otpor u pronalaženju istine.

– Godine 1990. Franjo Tuđman oformio je saborsku komisiju koja je otkopala 1163 tijela na Maceljskoj gori i onda neslužbeno prestala s radom. Osobe iz komisije primale su prijetnje, nisu smjele o toj temi nastupati u javnosti. I tih 1163 jadnika, njihove kosti su 20 godina zaboravljene i nespomenute bile u crnim vrećama i ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon 20 godina smo ih pokopali u Macelju i napravili zavjetnu crkvicu pokraj tog najvećeg hrvatskog groba, podsjeća Hebrang.

Dodaje kako je komisiju službeno ukinuo Ivica Račan 2000. godine i da se po tom pitanju ništa nije događalo sve do 2011. godine.

– Tad sam u Saboru uspio progurati zakon o osnivanju Ureda o otkrivanju komunističkih zločina. Prvo smo se počeli baviti Gračanima jer smo tamo točno znali lokalitete zahvaljujući higijeničaru pokojnom Miroslavu Haramiji. Njega su, naime, 1945. komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih nakon rata. Haramija je 1991. godine objavio u jednim dnevnim novinama svoj brižno čuvani popis grobišta, ali ni sljedećih 20 godina nije zakopana lopata s ciljem otkopavanja i ljudskog zbrinjavanja posmrtnih ostataka, podsjeća Hebrang.

Podsjeća i na zabrane u režiji Zorana Milanovića.

-Učinili smo to tek mi u organizaciji navedenog Ureda i to nam je bio posljednji posao. Naime, za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo tri lokaliteta, u jednom od njih bile su kosti maloljetnih osoba, i onda nam je vlada Zorana Milanovića zabranila rad i ukinula Ured”, kaže Hebrang i dodaje da nije bolje stanje ni danas.

Tvrdi kako je osobno premijeru Andreju Plenkoviću dao program i objasnio gdje se što nalazi.

– Sad su oni počeli s otkopavanjem, ali u tajnosti kako bi sakrili bilo kakvu priču o tome. Dakle, ni s ovim otkopavanjem nije se dogodilo ništa jer to nije ni jedan promil od ukupno ubijenih, a nije otkopano ni jedan posto svih grobišta, kaže Hebrang, prenosi hrsvijet.net.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Miroslav Škoro: ‘g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro na Facebooku se osvrnuo na jučerašnje izjave saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca o napadu na pripadnike srpske zajednice kod Knina.

“Znakovita je šutnja hrvatskog državnog vodstva na uvredljive izjave Milorada Pupovca koji se koristi retorikom i stavovima srbijanskog predsjednika Vučića. Umjesto da smiruje tenzije nastale u incidentu, g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru i očito želi profitirati na napadu na hrvatske građane koji je za svaku osudu.

Od njega, kao zastupnika u Hrvatskom saboru, očekivao sam puno više mudrosti, a puno manje ostrašćenosti. Politika je, kako je govorio moj profesor Lauc, “toplo srce, hladna glava i čiste ruke”. Očito se g. Pupovac, kao hrvatski političar, inspirira za ovakve istupe na velikosrpskom derneku na Fruškoj gori. Žalosnija od Pupovčeve huškačke retorike je samo gromoglasna tišina njegovog glavnog koalicijskog partnera, koji šutke prelazi preko takvih izjava”, stoji u Škorinoj objavi.

Škorio je komentirao jučerašnju konferenciju za medije zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca, Borisa Miloševića i Dragane Jeckov, koji su komentirali napade na Srbe s područja Knina.

“Neki političari traže da se Pupovcu začepe usta. Dok imam fizičke snage i mentalne sposobnosti ne postoji nitko tko će mi začepiti usta. Može samo posegnuti za tim da mi oduzme fizičku snagu ili mentalnu moć. Ljudi koji mi na službeni, fakultetski mail i druge adrese šalju prijetnje nastavljaju rat protiv ljudi koji nikada nisu bili za rat. Nastavljaju progone ljudi koji ničim ne pokazuju neprivrženost i nepoštovanje Ustava ove države. Ima li netko tko to čuje i razumije”, upitao je jučer Pupovac.

“Griješi se, jer stvari neće prestati postojati jer ih se ne zove pravim imenom. Nije ovdje riječ o izoliranom incidentu niti je riječ o slučajnom događanju. Komemorativne prakse ratnih događaja, bilo da obilježavaju stradanja ili pobjede, najčešće u sebi nose poruke međuetničke netolerancije. Nismo uspjeli stvoriti komemorativne prakse koje neće poticati na rat i nepoštivanje srpske zajednice. Komemorativnim praksama na različite načine nastavljamo rat, a neki time žele protjerati i ovo malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj. I medijske poruke u funkciji komemorativne prakse doprinose tome. Ne vode računa o tome kako će razlučiti ljude koje nemaju veze s Miloševićem i njegovom politikom od ljudi koji to imaju. Takve poruke pojedinci i grupe razumiju onako kako su razumjeli ljudi u Uzdolju”, kazao je Pupovac.

Pupovac usporedio današnju demokratsku i slobodnu Hrvatsku s NDH i predskazao joj istu sudbinu i kraj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari