Ne bojte se ā blaženi kardinal Alojzije Stepinac bit Äe proglaÅ”en svetim
Dobro se sjeÄam svojih gimnazijsko ā srednjoÅ”kolskih dana. Razdoblja izmeÄu 1973 ā 1977. godine. U to vrijeme se o Kardinalu Alojziju Stepincu nije smjelo pisati, a niti Äitati.
Znali smo da je o njemu, u inozemstvu, fra Aleksa Benigar napisao ā fantastiÄnuā knjigu. Ali smo znali i to, ako nekoga uhvate, ili saznaju da Äita tu Benigarovu knjigu, dobiva dvije i pol godine zatvora. To mi je rekla osoba koja mi je omoguÄila da Äitam veÄ tada knjigu Alekse Benigara o kardinalu Alojziju Stepincu.
Knjiga se Äitala potajice. I tako se polako otkrivala istina o blaženiku. TadaÅ”nji obrazovni sustav i politika je imala svoju āistinuā. A ta istina je glasila: ā Alojzije Stepinac je zloÄinacā. Za komuniste i komunistiÄku propagandu kardinal Alojzije Stepinac je bio zloÄinac. O njemu se nije smjelo javno govoriti, Äitati, a kamo li pisati u novinama.
SjeÄam se kako je bio zaplijenjen jedan broj Glasa Koncila zbog jednog Älanka. Sve je bilo pod strogom kontrolom jugoslavenskih tajnih službi. Äak su i roditelji Å”utjeli pred djecom i nisu željeli na tu temu zbog straha raspravljati.
ā De factoā istina je bila sakrivena.
Na televiziji su ponekad prikazali kardinala Stepinca kako dijeli Krizmu, a gledateljstvu su tumaÄili da pokrÅ”tava Srbe. Da je bilo rijeÄ o obiÄnoj Krizmi, bilo je vidljivo kako kardinal A. Stepinac po obiÄaju, desnom rukom dotiÄe obraz krizmanika. No, istina je nezaustavljiva. DoÅ”la je na vidjelo javno sa dolaskom demokratskih promjena u Hrvatskoj.
Dakle moralo je proÄi razdoblje od 1945. godine do 1990. godine. ProÅ”lo je 45. godina da bi se istina otkrivala i otkrila. ā ZloÄinac je postao pravednikā. OsuÄenik na 16. godina zatvora i prisilnog rada postaje pravednik koji je krivo osuÄen na vjeÅ”to montiranom sudskom procesu.
ProÅ”lo je joÅ” osam godina da bi ga papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 3. listopada 1998. godine na Mariji Bistrici. Sveukupno je trebalo 53. godine da doÄe do āvelikog obrataā: kardinal A. Stepinac nije zloÄinac, nego blaženik. Istina je nezaustavljiva. IzaÅ”la je na svjetlo dana. Ali trebale su proÄi Äak 53. godine.
Bog i Crkva imaju drugaÄije poimanje vremena
Za Boga naÅ”i pojmovi stoljeÄe, godina, dan, nemaju nikakvo znaÄenje. Jednostavno ne postoje. Crkva je zajednica koja ima svoju povijest, sadaÅ”njost i buduÄnost. RijeÄ je o zajednici kojoj se nigdje i nikada ne žuri. Ona ima potrebito strpljenje i oslanja se na Boga i njegovu volju.
Älanovi Crkve su samo su ā kreatori vremena u zajedniÅ”tvu s Bogom. To se odnosi na sve Älanove Crkve: papu, kardinale, biskupe, sveÄenike i laike. Crkva nije nikada imala potrebu žuriti da nekoga proglasi svetim, pa tako ni sada. Vrijeme Äe pokazati i dokazati svetost kardinala Alojzija Stepinca. I veÄ je pokazalo da je blaženi kardinal Alojzije Stepinac svet. Koji Äe ga papa proglasiti, i kada svetim, prepustimo to Božjoj volji i njegovom planu s hrvatskim muÄenikom.
Oslobodimo se politikanstva i možda Äak izjava da nam papa Franjo nije drag zbog stava prema blaženom Alojziju Stepincu. Možda je Božja volja da proÄe joÅ” nekoliko godina, ili niz godina da blaženi Alojzije Stepinac bude proglaÅ”en svetim. To je u Božjim planovima i rukama. Tko smo mi da odreÄujemo vrijeme za potpunu istinu.
Vrijeme za istinu su mnogi skrivali, ali ona je bila nezaustavljiva. Tako vjerujem ne sto posto, nego milijun posto da dolazi vrijeme u kojem Äe blaženi Stepinac biti proglaÅ”en svetim. Kada? Ne znam. Nisam prorok. Ali dolazi sigurno. Bog sigurno ima plan koji Äe ga papa proglasiti svetim.
ZajedniŔtvo katolika i pravoslavaca nije imperativ
Neki piŔu da je to imperativ. Ekumenizam nije imperativ. Ekumenizam je proces, otvorenost katolika prema pravoslavnima, i obratno. Isto tako katolika u odnosu prema evangelicima. Ako je ekumenizam zajedniŔtvo, a jest, ono se ne može zapovjediti. Jer onda nije zajedniŔtvo. ZajedniŔtvo nastaje obostranim htijenjem i naporima.
Ekumenska teologija ne poznaje silu, imperative. Ekumenizam je poticaj da postajemo ā JEDNOā. Ali za sada smo joÅ” uvijek ā dva pluÄna krilaā kako je rekao jedan od papa. BuduÄnost je pred nama. HoÄe li se ostvarivati ekumenske ideje, ne ovisi samo o hijerarhiji KatoliÄke i Pravoslavne Crkve. To ovisi i o laicima, a ponajviÅ”e o Bogu. Kako? Rekoh da smo mi vjernici su ā stvaratelji s Bogom naÅ”ih životnih okolnosti.
Pozitivnih pomaka izmeÄu dviju crkava je bilo, i bit Äe. Na tu nakanu treba moliti. Mistici su znali govoriti da postoji nekoliko putova do Boga: put proÄiÅ”Äenja ( via purgativa ), put prosvjetljenja i put sjedinjenja. Veliko je pitanje za svakoga od nas ponaosob koliko dopuÅ”tamo da nas Bog svojom rijeÄju, sakramentima moralno proÄiÅ”Äuje, razumski prosvjetljuje i tako nas nuka na sjedinjenje.
Zato ekumenizam smatram duhovnim pokretom, duhovno zrelih katolika i pravoslavaca. Koliko smo mi, i oni drugi duhovno zreli, vidi se u svakodnevnom životu. Zato nemojmo shvaÄati pod utjecajem nekih novinara da je ekumenizam imperativ, ili da on to mora biti. Ne, ekumenizam je moguÄe približavanje duhovno zrelih, objektivnih, istinoljubivih vjernika jedne Crkve sa drugom Crkvom.
Hrvati ā most ā, a ne predziÄe krÅ”Äanstva
Neki medijski eksponirani novinari piÅ”u: ā Hrvati trebaju biti ā mostā, a ne predziÄe krÅ”Äanstvaā.Time misle da papa Franjo želi KatoliÄku crkvu u Hrvata vidjeti kao ā mostā zbližavanja KatoliÄke i Srpske pravoslavne Crkve.
Mostovi izmeÄu te dvije Crkve mogu se graditi ako postoji obostrano htijenje i želja. I ne samo to! Ekumenizam kao proces izmeÄu dviju Crkava, izmeÄu ā dva pluÄna krilaā je moguÄ, ukoliko su obje Crkve duhovno zrele, ne samo po hijerarhiji, nego i po svom Älanstvu. LakÅ”e je biti predziÄe krÅ”Äanstva, nego li ā mostā izmeÄu dviju krÅ”Äanskih zajednica. ZaÅ”to? Zato Å”to obje Crkve trebaju neprekidno raditi prvenstveno na svojoj katarzi, na duhovnom proÄiÅ”Äenju. Pravi ekumenizam je moguÄ ā in capite et in membrisā, u glavi i u Älanstvu.
Badava se dvije Crkve trude oko ekumenskog zajedniÅ”tva, ako ā bazaā, vjerniÄki puk nije za tako neÅ”to, ili obratno. A moramo priznati da je Srpska pravoslavna crkva za sada užasno optereÄena sa njoj neprihvatljivim Domovinskim ratom u Hrvatskoj. Äini mi se da Äe proteÄi puno vode rijekom Savom koja nas povezuje, kako bi doÅ”lo do Äisto vjerskih tema i razgovora, osloboÄenih politike i politikanstva.
Pustimo neÅ”to vremenu i Bogu. Bog je gospodar povijesti. ZajedniÅ”tvo se ne može stvarati na silu, jer onda to nije zajedniÅ”tvo. Ekumenizam je zapoÄeo na naÅ”im prostorima, ali je nažalost stao. Proces, program ekumenizma kao plod II. Vatikanskog koncila je joÅ” uvijek malo goruÅ”iÄino zrno.
Mi smo samo ljudi, greÅ”nici, nesavrÅ”eni, puni pozitivnih i negativnih emocija i iskustava. Ne samo klerici, nego i vjerniÄki puk. Ako niÅ”ta drugo za sada ne možemo, onda molimo i prinosimo žrtve za zbližavanje dviju Crkava, kao Å”to je to Äinio sveti Leopold Bogdan MandiÄ. Kada dva susjeda grade ā mostā, onda to traje i traje. A dok most nije sagraÄen, nema vožnje preko mosta.
VlÄ. Vladimir TrkmiÄ/Kamenjar.com
Ā
Predstavljena knjiga āBl. Alojzije Stepinac ā spaÅ”avanje Židova i Srba u II. svjetskom ratuā
