Pratite nas

‘Obnova’ nacionalno-konzervativnih polazišta

Objavljeno

na

Svojedobno je Tuđmanov HDZ govorio o nužnosti duhovne obnove u Hrvatskoj. Ostalo je uglavnom na riječima. Politika pomirbe, ratne teškoće i prioritet oružane borbe za slobodu zemlje nisu pogodovali kulturnoj borbi, bez koje je duhovna obnova bila nemoguća. Ideološki potomci titoističke diktature samo se malo pritajili, zaogrnuli se plaštem demokracije, kozmopolitizma i ljudskih prava, da bi nakon Tuđmanove smrti ”izašli iz ormara” te, prebojani duginim i drugim ratničkim bojama, navalili na državne jasle i sinekure.

obnova

Danas imamo to što imamo.  Crvenu vlast i još crveniju kulturu. U takvim okolnostima čini se ludošću pokretati časopis i nazvati ga ”Obnovom”, pri čemu se ima u vidu konzervativna, nacionalno osviještena obnova kulture i društva.

A upravo to se usudila skupina mladih ljudi. Ovih dana predstavljen je u prostorijama Matice hrvatske drugi broj tog časopisa. Časopis su predstavili Mirko Paradžik, glavni urednik, Jure Vujić, pročelnik politološkog odjela Matice hrvatske, te povjesničar Miroslav Akmadža, demograf Stjepan Šterc i jezikoslovac Mario Grčević, čiji su intervjui objavljeni u časopisu u okviru teme broja. Tema broja pak bio je identitet, osvijetljen s različitih aspekata, ali uvijek s jasnih nacionalno-konzervativnih polazišta.

Osim politoloških, povijesnih i sličnih tema, časopis ima i umjetnički dodatak, to jest tekstove iz recentne književne prakse. Za sada je taj dio, usudio bih se reći, nešto nedorečeniji i nekonzistentniji od ostalih dijelova časopisa, to jest teško je iz njega izvući neki zajednički poetički nazivnik generacije. Svejedno, sama činjenica da se oko jednog časopisa okupila skupina mladih ljudi, sličnih pogleda na svijet, društvo i kulturu, velika je stvar. Hrvatski se književni i uopće kulturni život u posljednjih šezdesetak godina odvijao uglavnom u znaku pojedinih časopisa, odnosno skupina autora oko njih okupljenih, koje je, osim generacijske bliskosti, karakterizirala stanovita poetička, pa i svjetonazorska bliskost. U tom smislu govorimo o krugovašima, razlogovcima, qurumovcima itd.

”Obnovaši” u prilično opustošenom kulturno-političkom krajoliku Hrvatske imaju priliku, pa i zadaću, oplemeniti i kultivirati taj krajolik. Imaju li za to potencijala, prerano je reći. U svakom slučaju, u Hrvatskoj se potencijal ”lijeve fraze” u tolikoj mjeri istrošio, zapleo u trice i kučine ”subverzivnosti” dotirane državnim i inozemnim novcem, to jest kompromitirao, da se jedino pred obnovljenim konzervativizmom otvaraju kakve-takve revolucionarne perspektive.

Koliko god se sintagma ”konzervativna revolucija” doimala oksimoronom, ona ima smisla ako pod revolucijom počnemo poimati tek preobrazbu koja dotrajale društvene obrasce i odnose moći dokida u korist funkcionalnijih i primjerenijih stvarnom raspoloženju i potrebama neke zajednice.

U tom kontekstu razne društvene inicijative i udruge konzervativne i kršćanske provenijencije doimlju se kudikamo potentnijim, pa i subverzivnijim u odnosu na mainstream, od raznih ”antifašista”, ”anarhista”, ”zelenih”, elgebeteovaca i sličnih. Čini mi se da je i časopis ”Obnova” jedan od znakova takvih društvenih kretanja.

U kontekstu premoćne pobjede konzervativne, domoljubne Hrvatske na izborima za Europski parlament sve izglednijom se čini obnova za koju se zalaže ”Obnova”, a, vjerujem, i istaknuto mjesto ”Obnove” u toj obnovi. Koja nije ništa drugo do ona ista ”duhovna obnova” zazivana još početkom devedesetih.

Stoga ”mladom” časopisu i mladim ljudima oko njega okupljenima treba pružiti potporu i zaželjeti im još mnogo novih brojeva.

 

Damir Pešorda

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Može li HDZ računati na njen glas!?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Milanka Opačić otišla je iz SDP-a i ostavila 18.000 kuna nepodmirenog duga za članarinu.

Sudeći prema izvorima iz SDP-a, Milanka Opačić nije plaćala članarinu od početka prošle godine kada je stranka, suočena s financijskim problemima, povećala članarine i to posebno za one članove stranke koji ostvaruju prihode na dužnostima koje proizlaze iz članstva u SDP-u, piše Jutarnji list.

Tada je određeno više kategorija članarina čiji iznos ovisi o tome koliki je mjesečni prihod. Najniže članarine u simboličnom iznosu od jedne kune određene su za umirovljenike i studente, a najviše plaćaju saborski zastupnici.

Milanka Opačić je kao saborska zastupnica bila u rangu onih čija je mjesečna članarina iznosila 1000 kuna.

– Članarinu sam uredno plaćala sve dok nije usvojen novi sustav – kazala je kratko Opačić u izjavi za Jutarnji list potvrdivši informaciju iz SDP-a.

Na pitanje namjerava li svojoj, sada već bivšoj stranci podmiriti dug, dala je negativan odgovor navodeći kako je ona u 28 godina svoje odradila za SDP.

Podsjetimo, da izlazi iz SDP-a, Opačić je objavila u srijedu, navodeći kako postaje nezavisna zastupnica, a kao prekretnicu za tu odluku istaknula je četverosatni sastanak Predsjedništva i Kluba zastupnika na kojem joj je postalo jasno da ni jedna strana nema volje izvući SDP iz krize.

Ova bivša istaknuta članica SDP-a koja je bila na dužnosti potpredsjednice stranke te ministrica u mandatu Vlade Zorana Milanovića kazala je da će kao neovisna zastupnica podržavati sve one zakonske prijedloge za koje ocijeni da su na korist građanima.

Time je de facto najavila da u pojedinim situacijama HDZ može računati na njen glas, piše Hrsvijet.net.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Da su braniteljske udruge SUBNOR onda u logorima ne bi bilo mjesta!

Objavljeno

na

Kad god neka Udruga iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podigne svoj glas, odmah se javljaju ovakvi i onakvi jugonostalgičari i bivši udbaši (ili njihova djeca) i počnu se derati i ukazivati (lagati) da su to iste udruge kao što je bila i ona u komunističkom režimu zvana – SUBNOR. S obzirom da ti i takvi drže u svojim rukama i većinu medija (u kojima im ne možeš odgovoriti, što je po njima „demokracija“) laž do laži često se pretvara u istinu. Kad se podigne neka optužnica, poglavito za one tzv. desne, ekstremni lijevi odmah skaču kao jedan i već unaprijed donose presude, kao u Titovo vrijeme. Kad optužnice ili presude padnu u vodu, obično se po tom pitanju više ne javljaju ili pak opale priču o „potkupljivosti“ suda i suca i tome slično. Zavisi tko im je „meta“. A „mete“ su im obično hrvatski branitelji i oni koji su se borili i stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Kažu da se braniteljske udruge nemaju i ne trebaju miješati u sve, a osobito ne u gospodarstvo, kulturu, šport, politiku… One se i ne miješaju, već samo iznose  pitanja, misli i osjećaje. Nije im svejedno  kako izgleda i kako će izgledati Hrvatska koju su svojom krvlju stvorili. Nije im svejedno što se snimaju filmovi i serije u kojima se hrvatske junake prikazuje kao „hohštaplere“, „ratne profitere“ ili pak ljude koji su se borili isključivo za svoje interese.

Lažu, naravno, da braniteljske udruge mogu nešto zabraniti, poput koncerta navodnih četničkih pjevača u Hrvatskoj. Da mogu jedan Bajaga ili jedna Brena nikada ne bi pjevali u pulskoj ili zagrebačkoj Areni, niti bi Rade Šerbedžija ikada mogao dobiti na uživanje dio otoka Brijuni. A još manje bi usred Zagreba mogao izlaziti tjednik Novosti koji propagira SAO Krajinu i Srbe koji ne priznaju Hrvatsku kao svoju Domovinu.

Kako, uostalom, se nitko ne zapita: zbog čega hrvatska Vlada ne financira ili ne podupire jedan tjednik koji bi recimo bio hrvatski orijentiran, a ima velikog razumijevanja za jedne kontraverzne i sramne Novosti?

Dakle, nisu braniteljske udruge – SUBNOR. Jer da jesu onda bi bile u mogućnosti slati pojedine ljude na Gole otoke, Staru Gradišku ili Lepoglavu. Mogle bi progoniti ratne zločince koji se slobodno šeću Hrvatskom. Također bi bile u mogućnosti zabraniti predstave „ala Frljić“ ili pak tražiti da se bivši agresorski vojnici (ili njihova djeca) ne zapošljavaju u državnim institucijama. Da one imaju moć nikada se u školama  ne bi učilo da su za agresiju na Republiku Hrvatsku krivi „jedni i drugi“, odnosno da se „ne zna“ tko je „autor“ oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata. Knjige iz Domovinskoga rata ne bi se tiskale u sto ili nešto više primjeraka, već u „milijunskoj“ nakladi kao što je to naređivao SUBNOR! Osim toga, ni jedan istinski hrvatski branitelj zbog sudjelovanja u Domovinskome ratu ne bi završio u zatvoru, kao što zbog rata nije završio ni jedan partizan!

Da su braniteljske udruge SUBNOR onda bi i one imale „narodne heroje“. Biti Titov „heroj“ tada je značilo da si završio tri fakulteta, odnosno to je bilo – zanimanje! A o povlasticama da i ne govorimo. Čak i danas partizanska djeca primaju očeve – mirovine!

Razlika između partizanskih boraca i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je u činjenici da su se prvi borili za Jugoslaviju (ili Hrvatsku unutar Jugoslavije), a ovi drugi isključivo za Hrvatsku!

SUBNOR je bio „država u državi“, dok su braniteljske udruge razjedinjene i manje-više- imaju status „ptica pjevica“ (svaka čast iznimkama).

Sve je to „maslo“ bivših udbaša koji su znali i znaju kako najlakše vladati.

Drugim riječima, branitelji mogu i trebaju iznositi svoja mišljenja i prijedloge.

Ako mogu „pupovci i stanimirovići“ zbog čega se to pravo želi i nastoji oduzeti onim najzaslužnijima?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari