Pratite nas

Ozna je odmah nakon rata uništila svaki otpor prema Titovoj vlasti

Objavljeno

na

Svoje su karijere pri kraju i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u Ozni počeli Josip Manolić, Josip Boljkovac i Budimir Lončar.

Što povezuje Budimira Lončara, Josipa Manolića i Josipa Boljkovca? Ova trojica dugovječnih jugoslavenskih i hrvatskih političara svoje su karijere pri kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata počeli u Ozni – Odjeljenju zaštite naroda, kako se tada zvala Titova tajna politička policija.

O povijesti Ozne upravo je izašla knjiga u izdanju Večernjeg lista pod naslovom “Teror narodu” autora Williama Klingera. Knjiga je time aktualnija jer je u Zagrebu upravo počelo suđenje Boljkovcu za zločine Ozne na karlovačkom području neposredno nakon rata.

Ozna djelovala iz sjene

Kako autor napominje, Ozna nije nastala radi borbe protiv okupatora jer je za to već postojala cijela organizacija NOP-a u čijem je sastavu djelovao obavještajni aparat i posebne jedinice egzekutora koje su provodile represiju prema ciljanim skupinama ili pojedincima mimo samog borbenoga djelovanja. Partizani, organizacije KPJ na terenu, mreža NOO-a, pa i sami vojni sudovi te i Komisija za otkrivanje ratnih zločina neprijatelja i njegovih pomagača, osnovana već 1943., služe borbi protiv sila Osovine i njihovim saveznicima na prostoru Jugoslavije. Naravno, da joj se prikrije prava funkcija, njen se prvi odsjek bavio špijunažom neprijatelja na neoslobođenom području, međutim puno je važniji bio drugi koji je na područjima pod partizanskom kontrolom raskrinkavao “unutarnjeg neprijatelja”.

Kako piše autor, prvi spomen organizacije s tim imenom datira još iz listopada 1943. prilikom ustrojavanja Osmog dalmatinskog korpusa, izravno podređenog Titovu Vrhovnom štabu. Iz dinamike i tajminga jasno je protiv čega se ona upućuje i ustrojava: u jesen 1943. kolabirao je talijanski okupacijski sustav u Dalmaciji i Hercegovini, a Tito se pribojavao jačanja četnika na tom prostoru, posebice u slučaju angloameričkog iskrcavanja na jadranskoj obali. Četnici su još uvijek smatrani prosavezničkim gerilskim pokretom, a naravno, teško da se eventualno iskrcavanje zapadnih saveznika moglo proglasiti neprijateljskim aktom. Ozna dakle treba djelovati zakulisno i iz sjene jer se njeno djelovanje ne može javno promovirati u kontekstu vojnog saveza između Staljina, Churchilla i Roosevelta kojemu se, naravno, htio priključiti Tito.

Foto: Pixsell
Sličnu situaciju, nastavlja Klinger, imamo i u Sloveniji, gdje je po ocjenama samih pripadnika VOS-a, obavještajno-represivne službe OF pod direktnom kontrolom CK KPS-a, njihov glavni cilj i rezultat bio onemogućivanje djelovanja nekomunističkih, odnosno prosavezničkih antifašista u Sloveniji. Klinger naglašava: “Zanimljivo je da su svi Titovi koraci prema stvaranju centraliziranog obavještajnog aparata iz kojega će 1944. proisteći i okosnica nove Jugoslavije iskušani u Hrvatskoj. Dok se u Bosni vode glavne borbe i tamo je čitavo vrijeme sklonjen Titov VS, istovremeno se čitav kreativni napor prema stvaranju države novog tipa okreće prema hrvatskom GS-u. Kako se ogroman dio NOB-a vodio na teritoriju NDH, jasno je u Hrvatskoj da je svaki politički poraz jugoslavenskih komunista koje je Tito vodio mogao biti fatalan za čitav pokret te se glavna politička borba Titova pokreta zapravo vodila u Hrvatskoj, a vojna u Bosni, koja je opet bila u sastavu NDH.

Podržavali ustanke

U isto vrijeme Tito kao prvog šefa špijunskog odjela Ozne postavlja Dalmatinca Maksa Baću koji je preuzeo vlast u Dalmaciji nakon talijanske kapitulacije te naknadno organizirao Titov dolazak na Vis i kao takav imao najprisnije kontakte s engleskom vojskom te se iz toga opet vidi tko je za Oznu bio “glavni protivnik”. Kada je nakon Beogradske operacije u jesen 1944. Titova vlast definitivno utvrđena, Ozna postaje instrument revolucionarnog terora koji je u prvim mjesecima nakon oslobođenja bio masovan i nesistematičan, gotovo stihijski, što se opravdavalo kao obračun naroda protiv “izroda”, odnosno neprijateljskih “pomagača” i “petokolonaša” kategorijama u koje su uključivali sve one koji stvarno ili potencijalno nisu priznavali Titovu vlast te je tako stradao veliki broj ljudi koji u okupacijskom sustavu nisu imali nikakve uloge.

Golem broj kolateralnih žrtava posljedica je Titova modusa operandi koji je pretpostavljao korištenje istražnih organa, odnosno procesa samo u obavještajne ili propagandističke svrhe dok je za masovno djelovanje pribjegavao masovnom teroru.
Ozna je odgovorna za masovna ubojstva nakon završetka borbi na jugoslavenskom ratištu i uvođenja terora nad masama što je rezultiralo posvemašnjim uništenjem bilo kakvog organiziranog otpora Titovoj vlasti već u prvim poslijeratnim mjesecima. Krajem siječnja 1946. ona je i službeno ukinuta te se iz njezina vojnog kontraobavještajnog odsjeka formirao KOS, a od drugog Udba.

Ipak, u kontekstu zaoštravanja odnosa između Istoka i Zapada, Tito je prepoznao priliku za nastavak podrške i koordinacije ustaničkih pokreta širom Sredozemlja pa je najbolje operativce Ozne rasporedio u službu vanjskih poslova pri kojoj je osnovao SID. Velika većina jugoslavenskog vojnog i civilnog diplomatskog osoblja potekla je iz Ozne te joj je primarno djelovanje bilo operativno-obavještajne prirode u razdoblju 1946. – 1948. kada je Titova Jugoslavija predstavljala prethodnicu komunističkog bloka.

ZvonimirDespot/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

UO I NO Aluminija pisali Čoviću: Odluke ćemo morati donositi samostalno, ali računamo na nastavak vaše potpore

Objavljeno

na

Objavio

Aktivnosti na saniranju stanja u Aluminiju intenzivno se provode, a iako je konačan ishod još neizvjestan, Uprava i Nadzorni odbor poduzeća i jučer su razmatrali nužne mjere.

Usvojeno je i pismo koje je zajednički upućeno predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora i Hrvatske demokratske zajednice BiH Draganu Čoviću, a koji je bio inicijator uspostave “kriznog vijeća” kao privremenog tijela koje je trebalo sagledati problematiku društva Aluminij d.d. Mostar, zaštititi sve njegove zaposlenike i pokušati ponovno pokrenuti proces rada na tržišnim osnovama.

U pismu, o čijem sadržaju su jučer informirani i predstavnici Sindikata, navodi se da se nakon nekoliko zajedničkih sastanaka i svih do sada načinjenih projekcija za ponovno pokretanje pojedinačnih proizvodnih procesa, “nadamo se da se naziru obrisi jednog novog Aluminija na novim, ekonomski održivim osnovama”.

– Kako Nadzorni odbor i Uprava društva, uz suglasnost Sindikata, trebaju uskoro donijeti odluke kojima bi se, uz potporu Vlade FBiH, dugoročno pružila prilika jednom novom Aluminiju da može poslovati u dobrom tržišnom okruženju, članovi Nadzornog odbora i Uprave društva Aluminij smatraju potrebnim zahvaliti vam za cjelokupan doprinos i zalaganje koje ste učinili u proteklom razdoblju – navodi se u pismu koje su Uprava i NO Aluminija uputili Čoviću.

Također se ističe da nakon prosvjeda djelatnika Aluminija ispred središnjice HDZ BiH te “orkestriranih medijskih napada na vas i na stranku koju vodite, potrebno je istaknuti da ste Vi, unatoč težini situacije koja nas je sve pogodila, konkretno i nedvosmisleno stali iza svih zaposlenika Aluminija s vrlo jasnim stavom, prvo zaštititi prava zaposlenika, dati punu potporu mjerodavnim institucijama u cilju utvrđivanja odgovornosti za utvrđene nezakonitosti bez obzira na počinitelje i pronaći investitore za novi početak proizvodnje”.

-Aktivnim djelovanjem kroz “krizno vijeće” i uz pomoć svih članova ovog vijeća, doprinijeli ste da sada svi zajedno drugačije promišljamo budućnost Aluminija.

Kroz dugotrajne rasprave i razmjene mišljenja na sjednicama ovog privremenog tijela, uspjeli ste iskristalizirati i jasno prenijeti svim članovima namjere onih koji su kroz lažne vijesti i ciljano ubačene krive informacije željeli i još uvijek žele manipulirati sudbinom zaposlenika Aluminija.

Posebno nas žalosti činjenica da ste i osobno morali doživjeti neugodnosti prouzročene željom nekih da kroz politiziranje procesa gašenja jednog poduzeća izazovu čak i socijalne nerede u Mostaru i Hercegovini – ističe se u pismu.

Članovi Nadzornog odbora i Uprave Aluminija sa svoje će strane, kako navode, učiniti sve što je moguće, u okviru njihovih zakonskih ovlasti, da se preko mjerodavnih institucija istraži zakonitost poslovanja Aluminija u posljednjih desetak ili više godina i o tome transparentno i objektivno informira javnost.

– Nadamo se da i Sindikat zaposlenika Aluminija dijeli naše mišljenje i da ćemo svi zajedno, kao aktivni sudionici ovog procesa oživljavanja poslovnih procesa Aluminija, doći do zacrtanog cilja, a to je pravna zaštita i zbrinjavanje svih zaposlenika te pronalazak strateškog partnera za daljnji razvoj.

Svjesni smo da odluke iz naše nadležnosti sukladno važećim propisima moramo donositi samostalno, ili one najbitnije predlagati vlasnicima, ali isto tako vjerujemo kako ćete se i ubuduće, kada god bude potrebno, spremno odazvati, da kao partner, svojim iskustvom, znanjem i političkom pozicijom pomognete Aluminiju i njegovim zaposlenicima. Uz želje da svi zajedno uspijemo u našim nakanama, primite izraze našeg poštovanja – zaključuje se u pismu koje su Uprava i Nadzorni odbor Aluminija uputili Draganu Čoviću, predsjedniku HNS-a i HDZ-a. /HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari