Pratite nas

Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945.

Objavljeno

na

S tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća pod nazivom Bleiburg: Komunistički zločini u britanskoj režiji, održanoj 15. lipnja 2009. u Zagrebu, donosimo izlaganje dr. Zorana Božića pod nazivom – “Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945.”

Dr. Zoran Božić: Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945.

Svrha ovog prikaza doprinos je utvrđivanju zapovjednog lanca i sastava izvršitelja pokolja jedne šestine cjelokupnog hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945. godine. Pri njegovoj su izradi rabljena isključivo partizanska vrela. Čine ih autentične tiskovine, spisi, okružnice i govori, te kao posebno vrijedan izvor, osobni iskazi svjedoka iz redova boraca jugoslavenske komunističke gerile svih zapovjednih razina.

Rezultati ovog istraživanja razriješili su sve bitne nedoumice oko podjele zapovjedne odgovornosti za nikad nadmašen saveznički ratni zločin nad pola milijuna nedužnih hrvatskih građana. Oni istodobno potvrđuju iskonsko pravilo da se nikom nije uspjelo prokrijumčariti kroz povijest, pa to neće uspjeti ni jugoslavenskim partizanskim krvolocima.

Suočenje s vlastitom partizanskom istinom, najbolji je odgovor naraštajima hrvatskih i inih boljševičkih pseudoznastvenih dušobrižnika, koji od utemeljenja zlosretne partizanske jugoslavenske državne tvror evine do danas, uporno pokušavaju opovrgnuti da je Tito osobno naredio, te tijekom svibnja i lipnja 1945. na samim stratištima izravno zapovijedao pokoljem hrvatskih ratnih zarobljenika i svjetovnih uhićenika.
titoPredočene povijesne činjenice, moralni su šamar komunističkom profesorskom talogu s hrvatskih sveučilišta, koji i dan danas tvrdi da partizani u načelu nisu kršili međunarodno ratno pravo, niti su izvršili bilo kakav teži ratni zločin. Spomenute akademske prostitutke i širi krug okorjelih krijumčara povijesti iz redova tzv. , u svojoj su anticivilizacijskoj bahatosti grubo zanemarili mnoštvo podataka javno iznesnih u komunističkom tisku, pismenima, naredbama i govorima iz tog doba, koji govore suprotno. Primjerice, tih je dana Vjesnik jedinstvene narodno oslobodilačke fronte Hrvatske, ne samo potanko pratio Titovo kretanje, boravke i govore, nego je ujedno opisivao i veličao masovna ubijanja ljudi bez sudske presude. Iz tekstova životinjskog sadržaja objavljenih u Vjesniku, ljudska je krv naprosto liptala. Već i letimični pregled Titova kretanja nedvojbeno dokazuje da je ta krvoločna komunistička zvijer između 19. svibnja i 6. lipnja 1945. neprekidno boravila u Sloveniji i na obližnjem sjeverozapadu Hrvatske. Upravo u tom razdoblju, na tom području i po njegovoj naredbi, ubijeno je bez suda, saslušanja, pa čak i provjere osobnih podataka, između pet i šest stotina tisuća ljudi.

Kronološki gledano, Tito je već 14. svibnja u Zagrebu predsjedao sastankom Štaba I armije JA, II armije JA i Glavnog štaba Hrvatske s članovima Narodne vlade Hrvatske. Sastanku su nazočili Vladimir Bakarićem zvan Mrtvac, slovenski krvolok Edvard Kardelj zvan Bevc, te Nazor Vladeta, od prelaska na pravoslavlje 1935. poznat kao , a nakon kao boljševički ateist . Prema svjedočenju sudionika sastanka, načelnika Vojnosudskog odjela II armije dr. Gabrijela Divjanovića, glavne teme sjednice bile su: 1) Osnivanje i rad komunističkih koncentracijskih logora za eksterminaciju Hrvata, 2) Određivanje pravaca kretanja i etapno sprovođenje zarobljeničkih hodanja smrti, 3) Pronalaženje većeg broja prikrivenih stratišta i 4) Organizacija masovnog ubijanja Hrvata. Velikosrpski koljač i komesar I armije Mijalko Todorović, sredinom svibnja 1945. glavni organizator i izvršitelj pokolja hrv atskih rodoljuba u Zagrebu i okolici, pohvalio se pred vrhovnim komandantom da je po zagrebačkim stratištima .

Ništa manje radikalan, bivši Nazor Vladeta, poznat po pjesničkom geslu , zatražio je da mu se, kao i Bakariću, redovito na stol dostavlja dnevno izvješće s potankim opisom i popisom .
Iz dostupnih vrela nije bilo moguće utvrditi Titovo kretanje između 15. i 18. svibnja. No, prema partizanskom tisku u zagrebačkoj je okolici nedvojbeno boravio od 19. svibnja nadalje. U nedjelju 20. svibnja predvečer, nenajavljeno je u pratnji generala Aleksandra Rankovića i Koste Nađa ušao u Varaždin i obratio se građanima, koje su partizani strojnicama i bajunetima natjerali na Kapucinski trg. U svom govoru održanom u pripitom stanju, izjavio je da . Nadalje, svim protivnicima svojeg režima najavio je . Tijekom dvodnevnog boravka na sjeverozapadu Hrvatske 19. i 20. svibnja, Tito je obišao partizanska stratišta, pregledao svježe iskopane masovne grobnice i razgovarao s psihopatima koji su vršili . Potom je 21. 5. došao u Zagreb i isti dan održao govor na Markovu trgu. Vjesnik je idućih dana u podebljanim okvirima isticao izvatke kanibalskog sadržaja iz maršalova govora, pune uvrjeda i prijetnji upućenih hrvatskom narodu. Primjerice: .

Slijedeća tri dana Tito je boravio u Zagrebu i njegovoj okolici, te pritom osobno rukovodio masovnim ubijanjem Hrvata. Prema svjedočanstvu časnika OZNE Dragutina Rafaja, u Karlovcu je obišao Komunistički koncentracijski logor za eksterminaciju Hrvata Dubovac i tamo zatekao tisuće Hrvata kako leže na zemlji unutar žice. Zapovjedniku je naredio . U Sisku je posjetio sličan, no nešto manji logor Viktorovac i također naredio žurnije ubijanje uz pomoć okolnog srpskog stanovništva. U obilasku samoborskih logora i stratišta zadržao se jedno cijelo poslijepodne. U pratnji bivšeg bravara, generala OZNE Ivana Krajačića, više je puta obišao zagrebačke logore i zatvore i izrazio nezadovoljstvo sporošću .

Od Krajačića i Ministra zdravstva Narodne vlade Hrvatske dr. Aleksandra Koharevića zatražio j e detaljan popis pobijene iz zagrebačkih bolnica, jer je načuo da je nekima pošteđen život. Spomenuta dvojica psihopata odmah su dala preživjele ranjenike pobiti u bolesničkim posteljama i drugdje, nakon čega su svom vrhovnom komandantu dostavili popis smaknutih ranjenika iz svih tadašnjih 11 zagrebačkih bolnica. Ukupan broj ubijenih ranjenika iznosio je 4.791. Tom iznosu nisu bili pribrojeni teški tuberkulozni bolesnici poklani u Bolnici Brestovac na Zagrebačkoj Gori. Prezauzet ubijanjem Hrvata, Tito se 22. svibnja telegramom ispričao generalu Crvene armije Ždanovu što ga osobno ne može primiti prilikom njegova posjeta Beogradu, pa je gosta u zamjenu primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.
Huda jamaU petak 25. svibnja Tito je u Zagrebu svečano proslavio svoj navodni rođendan. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu njegovi najbliži suradnici priredili su mu u ime rođendanskog poklona iznenađenje. Odveli su ga u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu u dvorištu pokazali netom izručenu Hrvatsku vladu na čelu s dr. Nikolom Mandićem i dr. Milom Budakom, postrojenu njemu u čast. Tito je pobjedonosno blistao osjećajući vrhunac vlastite moći. Svojoj je pratnji s ponosom pokazao ćeliju u kojoj je svojedobno bio zatvoren. Potom se odvezao na proslavu rođendana, koja je trajala dugo u noć i završila teškim opijanjem sudionika. I duće jutro, nakon što se otrijeznio, Tito je odlučio na revolucionaran način riješiti pitanje velikog broja ratnih izbjeglica zatečenih u Zagrebu i bližoj okolici. Zagreb, koji je prigodom zadnjeg prijeratnog popisa 1931. imao 185.581 stanovnika, dočekao je konac rata s preko 600.000 duša, pretežito vojnika i izbjeglica iz opustošenog dijela NDH. Nakon uzmaka hrvatske vojske u Austriju, u Zagrebu je na rubu gladi i dalje boravilo oko 220.000 svjetovnih izbjeglica. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu, Tito je u subotu 26. svibnja naredio i . .

Zapovjednik grada Večeslav Holjevac isti je dan prema maršalovoj naredbi raspisao okružnicu i otvorio dva prolazna logora. Manji, za izbjeglice iz užeg gradskog područja, u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvora, te veći, za izbjeglice iz okolice grada, u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Partizanska horda je potom, usred Zagreba i ne zazirući od zgražanja javnosti, počela s pljačkom, silovanjem, nasilnim odvođenjem i klanjem ove skupine nesretnih ljudi, koju su uglavnom činili starci, žene i djeca.

Koliko mi je poznato još nema odgovora tko je stariji: kokoš ili jaje, drugim riječima: da li je starija glupost ili Hrvati. Odgovor možete pronaći u priloženom opisu dra. Zorana Božić.

    Donosim ovdje drugi dio (2) opisa: Tito je glavni krivac za ubijanje Hrvata.

Prema Svjedočenju Koče Popovića i dr. Gabrijela Divjanovića, Tito je nakon proslave rođendana na nagovor generala Rankovića naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladići rođeni između 1924. i 1927. u gradu i kotaru Zagreb, koji nisu zarobljeni u završnim operacijama II svjetskog rata, a njegov su kraj iz raznih razloga dočekali kod kuće. Naredba je izuzela osobe koje su pristupile jedinicama partizanske paravojske, te pojedince zdravstveno nesposobne za službu u oružanim snagama. Komanda grada Zagreba ovu je Titovu odluku uobličila u čuvenu .

Tom je naredbom komanda uspjela podlo namamiti 7.800 mladića koji su se kojekuda skrivali, da se jave radi tobožnjeg . Odmah po partizanskom , izvršenom u vojnom objektu u Maksimirskoj ulici 63, mladići su stavljeni pod vojnu stražu i sprovedeni u logore Maksimir i Prečko. Odatle su noću, podijeljeni u dvije skupine, u četveroredovima odvedeni na usiljenu hodnju smrti pre ko Podravine, Slavonije i Srijema u logor Kovin u Vojvodini. Nakon neizrecivih zvjerstava izvršenih putem, u Kovin ih je živih stiglo 2.200, a u Zagreb se vratilo svega 58. Vjesnik je u nedjelju 27. 5. donio vijest , bolje reći rukovodi pokoljem Hrvata širokih razmjera, koji je upravo tada bio u punom zamahu. Vodnik OZNE i sudionik pokolja u okolici Krapine, a kasnije pokajnik Mladen Šafranko, osobno mi je svjedočio da je Tito dan, dva nakon svog rođendana obišao zatvor OZNE u Krapini, logore u Mirkovcu i Oroslavlju, te stratišta u Đurmancu i na Maceljskoj Gori. Ovaj se posjet mogao dogoditi isključivo između 26. i 28. svibnja. S udaljenosti od kojih 300 m Tito je promatrao ubijanje skupine od 500 do 600 nezakonito uhićenih svjetovnih osoba. Prema njegovoj naredbi svi su ubijeni sjekirama. Potom je prišao jami i naredio da se na tijela, koja su se još uvijek micala, nagrne zemlja.

Prema partizanskom tisku, Tito je 28. svibnja otišao iz Zagreba u Ljubljanu, gdje je istog dana održao brojno posjećen govor. U njemu se neuvijeno i pobjedonosno pohvalio: . Prema svjedočenju borca pratećeg bataljona Franca Sečena, putem je obišao stratište u rudniku Barbarin rov na brdu iznad Laškog i stratišta u Trbovlju, gdje je izrazio zadovoljstvo metodologijom ubijanja. U rudniku su žrtve, nakon serijskog vezanja žicom, žive bacali u okomita rudarska okna i potom su za njima ubacivali potpaljeni dinamit. Prema svjedočanstvu Milovana Đilasa, Tito je u Ljubljani 28. svibnja, nakon govora i cjelodnevne proslave pobjede partizanske paravojske, mrtav pijan osobno naredio otvaranje novog masovnog stratišta na Kočevskom Rogu, koje je trebalo ubrzati spomenutih preostalih 200.000 zarobljenih . Tito pritom nije razbijao glav u utanačenjem bilo broja, bilo načina odabira zarobljenika i uhićenika za smaknuće na Kočevskom Rogu. To je pitanje prepustio svojim partizanskim životinjama. Odabir i broj žrtava kočevskog pokolja bili su stoga, kao dio tada široko razmahane stihije masovnog ubijanja, nasumični i slobodno improvizirani od Titovih krvoloka. Samo mjesto pokolja, pijani je maršal odabrao na savjet Franca Leskošeka Luke i Borisa Kidriča, svojedobno zapovjednika i politkomesara tzv. Glavnog štaba Slovenije, te Ivana Mačeka Matije, načelnika OZNE za Sloveniju. Sva trojica pozivnih ubojica, odlično su poznavali bespuća i pećine Kočevskog Roga, jer su se upravo u njima skrivajući neotkriveni održali cijelo vrijeme rata. Tito je tada u Ljubljani i okolici proboravio cijeli tjedan, odnosno razdoblje od 28. svibnja do 2. lipnja, kada se vratio u Zagreb i primio izaslanstvo katoličke crkve na čelu s biskupom Salis-Sevisom. Upravo tijekom tog boravka u Sloveniji, točnije 1. lipnja, Tito je prema svjedoč enju partizanskog koljača Jure s visokim partijskim i vojnim izaslanstvom obišao klaonicu na Kočevskom Rogu u vrijeme najžešćeg ubijanja ljudi.

Nakon jednodnevnog boravka u Zagrebu 2. lipnja, Tito je nenajavljeno 3. lipnja ponovno otišao u Sloveniju i konspirativno se krećući, susreo s maršalom Crvene armije i zapovjednikom ukrajinske fronte F. I. Tolbuhinom, te ga pritom odlikovao ordenom . Vjesnik nije naveo mjesto i vrijeme susreta, no izvijestio je . Svjedok Sečen tvrdi da je Tito uistinu obišao okolicu Celja, no prvenstveno klaonicu ljudi koja je radila punim pogonom. To su bili eksterminacijski logori Bezigrad i Teharje dupkom puni zarobljenika i uhićenika, te okolna stratišta. Tito je isti dan obišao logor i šumu Tezno kraj Maribora. Sečen navodi da nikada u životu nije vidio ništa slično. . Tito je naredio da se jame zatrpaju čim prije, ako treba i uz uporabu strojeva. Idući se dan ovaj ko munistički krvolok opet pojavio u Zagrebu, gdje je boravio dva dana. U ponedjeljak 4. lipnja primio je zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, a u utorak 5. lipnja Papinog izaslanika Marconea. U utorak ujutro Tito je posjetio partizanske ranjenike u Vojnoj bolnici Rebro, gdje se zadržao preko 2 sata. Pritom se zanimao je li bolnica do kraja očišćena od . Zapovjednik Vojne bolnice Rebro, partizanski kapetan dr. Julius, svom je maršalu podnio slijedeći prijavak. , pri čemu je vjerojatno mislio na jamu Jazovku.

Odmah nakon posjeta Rebru, Tito je u pratnji generala Rankovića otišao u Bjelovar, gdje je prvo posjetio Komunistički koncentracijski logor za eksterminaciju Hrvata Bjelovar i stratište Lug, a potom skupinu ubojica počastio pićem u hotelu Grand. Bjelovarski je logor bila važna postaja u hodnjama smrti i vrhovni je zapovjednik osobno izdao potrebna uputstva za što djelotvornije odvijanje kanibalskog pokolja Hrvata. Tito je potom iz Bjelovara pravcem današnje podravske magistrale krenuo prema Osijeku. Kolona vozila je uz rubove ceste stalno nailazila na nepokopane, unakažene ljudske leševe, zaostale iza prolazaka hodnja smrti. Vozila su u nekoliko navrata obišla četveroredove izgladnjelih i krajnje iscrpljenih, polugolih ljudi, koji su se usporeno vukli cestom pod partizanskom stražom. Prema kazivanju generala Koče Popovića, od 9. svibnja nadalje, samo na relaciji Bjelovar-Kovin, u pokretu je istodobno bilo 26 ešalona ratnih zarobljenika i uhićenih civila, a sv aki je brojio od 3 do 5 tisuća ljudi. Tim je pravcem tijekom dva mjeseca, ususret pomno razrađenom stroju za ubijanje, prošlo 200.000 ljudi, od kojih je rijetko tko preživio. U poslijepodnevnim satima 5. lipnja, pretekavši kolone iznemoglih Hrvata koje je poslao u smrt, Tito je nenajavljeno ušao u Osijek i posjetio ranjenike u vojnoj bolnici Tvrđa. Istog je dana noćio na nepoznatom mjestu u Osijeku. U srijedu 6. lipnja rano ujutro, obišao je veliki logor u Kovinu i nakon toga se skrasio u dvoru srpskih kraljeva u Beogradu. Vjesnik je prigodom završetka kanibalskog razdoblja između 19. svibnja i 6. lipnja 1945., tijekom kojeg je Tito izravno zapovijedao pokoljem cvijeta hrvatske inteligencije i mladosti, donio kratku vijest. .
Najzorniji prikaz Titove uloge u pokolju hrvatskog stanovništva tijekom proljeća i ljeta 1945. pružio je general Koča Popović, u svjedočanstvu izrečenom nakon što je pao u Titovu nemilost i bio lišen svih partijskih i državnih dužnosti. Popović tvrdi da je Tito rukovođenje svim važnim političkim i vojnim zadaćama uvijek čvrsto držao u svojim rukama i nikada ga nije prepuštao svojim suradnicima. Takav je odnos imao i prema zahtjevnom i složenom pothvatu eksterminacije Hrvata, Nijemaca, Mađara i Šiptara koncem II svjetskog rata. Tito je tih dana s najpovjerljivijim suradnicima satima sjedio nad zemljovidima zarobljeničkih , naredbama za otvaranje stotina logora i planovima za što djelotvornije i što okrutnije ubijanje svojih političkih i klasnih neprijatelja. Prema Kočinom navodu, maršal prema svojim žrtvama, kako iz neprijateljskih, tako i vlastitih, komunističkih redova, nije osjećao nikakvu sućut. Bio je teško poremećena ličnost, kojoj dostojanstvo i životi ljudi nisu značili ništa. Bolesno je uživao gledajući krvoločno mučenje ljudi i sam čin gašenja ljudskih života. Tito se više puta javno hvalio kako je pokolj Hrvata izvršen 1945. njegov doktorat znanosti na univerzitetu komunističke revolucije, čime je javno preuzeo vrhovnu zapovjednu odgovornost za taj zločin bez zastare. Pri njegovom izvršenju nitko nije evidentirao imena i broj ubijenih ljudi. Jednostavno rečeno, zemljom su se valjale kolone iznemoglih zarobljenika i uhićenika, te punile zatvore i logore. Ubijanja su bila svakodnevna uz nastojanje da ih se pobije što više u što kraćem roku. O metodologiji nitko nije vodio računa i ona je bila prepuštena izvršiteljima.

Pored osobnog izdavanja brojnih naredbi za , te javnog preuzimanja vrhovne zapovjedne zločinačke odgovornosti, Tito se nije libio javno pohvaliti i brojnošću pobijenih 1945. godine. Ona prema službenom partijskom izvješću iz 1952. iznosi 586.000 ljudi. Unutar tog broja preko 500.000 žrtava činili su Hrvati. Uz svog vrhovnog zapovjednika i vrh zapovjedne piramide, dobro su poznati i neposredni izvršitelji tog genocida. To su bili tadašnja tzv. Jugoslavenska armija, postrojbe KNOJ-a i OZNE, organi >narodne vlasti> zvani Narodno oslobodilački odbori i njihovi odsjeci unutrašnjih poslova, te mnogobrojno srpsko stanovništvo, koje je prema Titovu naputku dovedene hrvatske uhićenike ubijalo s posebnom nasladom, u velikom broju i iznimno okrutno. Istaknute komunističke ubojice, od maršala Tita pa do Pavla Lovasića, vlasti Republike Hrvatske su, poput jugoslavenskih, izdigle na <čast oltara revolucije> i njihovim imenima prozvale u lice, trgove i parkove, kako bi udruženim snagama, plešući Kozaračko kolo, nastavili s ruganjem žrtvama hrvatskog genocida izvršenog prije šezdeset godina. Ni jedan od dostupnih počinitelja tada izvršenog ratnog zločina protiv hrvatskog naroda nije podvrgnut kaznenom progonu. Sadašnji najviši hrvatski državni dužnosnici pljuju po neoznačenim grobištima partizanskih žrtava daleko bogohulnije od svog uzora Josipa Broza Tita.

Otporaš/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

HRVATSKA – TO SMO MI

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija G.I. Tepeš/Facebook

U svakom ratu, objavljenom ili neobjavljenom, borba se vodi na sve moguće i nemoguće načine kao i u situacijama „odsudne obrane“ u kojoj su sva sredstva dozvoljena.

U ovom slučaju, u borbi protiv corona virusa ( COVID-19 ), Svjetska zdravstvena organizacija ( WHO ), objavila je rat protiv (prostim okom) „nevidljivog neprijatelja“, 11.03.20120., a već 13.03.2020., ( petak ) Republika Hrvatska donosi dodatne mjere, tj. obustave nastave u školama i fakultetima s početkom od ponedjeljka, tj. od 16.03.2020. jer ionako škole i fakulteti ne rade subotom i nedjeljom.

To je najvažiji potez Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u cijelom ovom „corona ratu“ i dokaz da smo na najboljem putu da ponovno postanemo „zemlja predvodnica“ u ratu protiv corona virusa.

Sve „rigorozne mjere“ Stožera civilne zaštite daju jako vidljive rezultate na svim razinama da uistinu imamo i matematički i statistički najbolji Stožer civilne zaštite u borbi protiv corona virusa u svijetu kao i da bi nas mnoge države trebale slijediti u provedbi istih, ali istovremeno je dokazano da imamo i najdiscipliniraniju Naciju u svijetu. Uostalom, to je već i dokazano i na internetskim stranicama:  https://www.koronavirus.hr/ kao i na stranicama ( CSSE ), tj. https://gisanddata.maps.arcgis.com/apps/opsdashboard/index.html#/bda7594740fd40299423467b48e9ecf6 .

Za one koji ne znaju, u obradi podataka uzeo sam u obzir i one pokazatelje kojih nema na svim stranicama ( koje pratim ), a to je i broj ukupnog stanovništva i odnos broja testiranih u odnosu na broj zaraženih u pojedinim državama.

Kako god okrenuli, kojim god brojevima se „igrali“, tj. obrađivali, već prostim okom svakom analitičaru je jasno da Republika Hrvatska ima najbolji sustav u svijetu za borbu protiv virusa COVID-19!
U ovom slučaju bitno je naglasiti da sustav obrane od corona virusa čine i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske i hrvatska Nacija jer bez hrvatske nacije i disciplinarnosti i samodisciplinarnosti iste sam Stožer ne bi imao nikakvog smisla kao ni sve „rigorozne mjere“ unatoč pojedinim i izoliranim slučajevima tzv. „petokolonaša“ koji krše propisane mjere Stožera.

Unatoč svim „petokolonašima“, sustav djeluje besprijekorno i požrtvovno na svim razinama, pa i na onima koje mi kao „obični mali ljudi“ ne vidimo putem TV medija jer ima nebrojeno puno djelatnika koji se ne vide u svakodnevnom TV obraćanju Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i baš ti „nevidljivi“ su HEROJI NACIJE!

Koga izdvojiti, a ne umanjiti značaj svih HEROJA NACIJE?!?!

Na postavljenu tvrdnju ili upit, razmišljanja sam, teško je odgovoriti jer je sve toliko povezano „lančano“ da je praktički nemoguće odgovoriti točno, a da nekog ne „povrijedimo“ jer je općepoznato da je lanac jak ili čvrst onoliko koliko je jaka ili čvrsta njegova najslabija karika.

Pokušajmo razmišljati na drugačiji način i sagledati što je u stvari COVID-19 i zbog čega je toliko „ubojit“. Sam COVID-19 ili corona virus i nije toliko „opasan“ ni „smrtonosan“ prema drugim bolestima,…..,  ALI, …… (eh, da nije ovog „ALI“, sve bi bilo drugačije, COVID-19 je poseban virus koji „ubija sustav“ (primjer npr. Španjolska, Italija, …..). Svaka država je „skup sustava“ povezanih „lančano“ i kad se „ubije“ jedan sustav tada na red dolaze i drugi sustavi svake države.

Da ne duljim, glavna i „prva meta“ corona virusa je „ubiti“ zdravstveni sustav svake države, a kad to uspije, „ubija“ redom i ostale sustave u „skupu“ države.

Za primjer, na žalost imamo urušene zdravstvene sustave Španjolske i Italije kao i odnos broja zaraženih i preminulih, a po svemu sudeći i osobnim metodologijama izračuna sličan scenarij nas očekuje i u Švicarskoj, Švedskoj, BiH, Srbiji, …..

Danas smo, ( RH ), na cca polovici „maratona“ u borbi protiv corona pošasti i baš „danas“ moramo biti“ najjači i najdiscipliniraniji kao cijela Nacija jer ono što smo do sad postigli, bila bi nemjerljiva šteta „baciti sve u bunar“! Danas moramo dodatno razmišljati o našim najbližima i sebi samima jer samo samodisciplinom izlazimo iz ove pošasti!

Kao „vječiti optimist“, a što sam opisao i u prošloj analizi, ( https://gisanddata.maps.arcgis.com/apps/opsdashboard/index.html#/bda7594740fd40299423467b48e9ecf6 ), Republika Hrvatska služi kao primjer cijelom svijetu kako se ponašati u izvanrednim okolnostima i neka tako i ostane jer samo jedna nepromišljena radnja svakog od nas može biti ta „kap koja je prelila čašu“, te da svi napori kao Nacije odu u „vjetar“. Moram napomenuti da ta „kap koja je prelila čašu“ ne prelijeva samo jednu kapljicu već koju stotinu kapljica!

Po svim osobnim projekcijama (nezahvalno je izlaziti s bilo kakvim brojkama ili nadnevcima), na temelju i do sad prikupljenim podatcima i izračunima od/ili koji dan prije Uskrsa, tj. 12.04.2020. počinje vrijeme silazne putanje broja zaraženih od corona virusa!

Preciznije, od Cvijetnice, ( 05.04.2020.)  do Uskrsa ulazimo u period „stagnacije“ broja zaraženih u odnosu na proteklo vrijeme, a od Uskrsa očekujem smanjenje broja zaraženih u odnosu na prethodno razdoblje.
Možda vam se čini preoptimistično, ali tako kažu osobne projekcije i brojevi, a ne moja malenkost.

Po svim pokazateljima, moram dodati da će broj zaraženih biti u porastu, ali više ne po takvoj stopi koja će biti zabilježena do sad kao i da će, na žalost, porasti i broj preminulih, ali i na radost, broj „ozdravljenih“, te da će Republika Hrvatska postepeno smanjivati „rigorozne mjere“ jer će ozbiljnost i odgovornost svakog pojedinca to omogućiti.

Realno je očekivati da će na razini EU, ali i cijelog svijeta Republika Hrvatska u skoro vrijeme biti proglašena kao „Država – sigurna od corona virusa“,  što daje dodatnu nadu da će od nikakve turističke sezone biti ipak „krnja“ turistička sezona. Ma koliko bila „krnja“ ipak će je biti, ali da bi došli do tog stupnja, baš „danas“ i idućih dana i tjedana moramo biti najjači i slušati Krizni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske ma koliko nam to teško padalo jer HRVATSKA – TO SMO MI!

U najkraćim crtama, Korizma traje 40 dana, a potom slijedi najveći blagdan kršćana – USKRS, a kako smo ove godine „posebni“ neka bude i dodatnih 40 dana Korizme u Hrvata jer, ruku na srce, odricanje, pobožnost, molitva, je ono što nam i nedostaje u ovim brementim vremenima i pošastima koje vladaju cijelim svijetom.

HVALA svima koji se pridržavaju uputa Kriznog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske jer samo zajedno možemo SVE!

I da,

OSTANIMO DOMA!

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU I CIJELI SVIJET!

Milivoj Lokas

‘Hrvatska ima najbolji stožer za obranu od corona virusa u cijelom svijetu’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Kada bi pandemija mogla početi jenjavati?

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

Nakon jučerašnjeg, dosad najvećeg rasta broja zaraženih koronavirusom, danas upola manje novih slučajeva. Nema eksponencijalnog rasta.

Ima li razloga za optimizam i ublažavanje mjera? Kada bi pandemija mogla početi jenjavati? Kako sankcionirati neodgovorno ponašanje poput okupljanja mladih u formalno zatvorenim kafićima na jugu Hrvatske?

Hoće li izolacija i ograničeni uvjeti života donijeti porast obiteljskog nasilja?Jesmo li dovoljno svjesni opasnosti bolesti COVID-19? Hoće li se virus vratiti na jesen?

U emisiji urednice i voditeljice Zrinke Grancarić gostuju Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova i Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” Alemka Markotić kaže da su oscilacije broja novooboljelih očekivane i ovise o skupinama oboljelih koji su imali određene kontakte.

– U pitanju su očekivane oscilacije. Ono što je nama bitno je da dođemo do toga da se kontinuirano počne smanjivati broj oboljelih i da se onda pad nastavi u nekom razdoblju, rekla je.

Ističe da ne može znati stanje svih oboljelih koji su na respiratorima, njih 35, već samo onih koji su u njezinoj bolnici.

– U našoj bolnici je oko 18, svi se oni drže ali u pitanju su ozbiljni bolesnici, nadam se da će dio njih uskoro ići prema nekakvom poboljšanju ali za dio njih još ne možemo reći kako će sve to ići, ističe.

– Bolesnici na respiratorima su ovisni o aparatima, njihov život, nažalost, ovisi o koncu, ovisi o njihovom imunološkom sustavu, o kondiciji, o različitim bolestima, puno je veći rizik da ti bolesnici završe loše, naročito oni koji imaju neke kronične bolesti ili su pretili imaju šećer, visoki tlak, kaže Markotić.

Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak smatra kako se SAD nije dobro postavio prema epidemiji.

– Nisu uveli epidemiološke mjere koje su trebali na vrijeme. Mislim da nije prošlo niti dva tjedna da su imali vrlo mali broj slučajeva, sad im raste, čini mi se po 100 tisuća dnevno, tako da ss ne zna gdje će to stati i koliko će ljudi biti zaraženo. U New Yorku strahovito raste broj oboljelih, to je gusto naseljen grad. Oni očito nisu na vrijeme postavili mjere distanciranja koje smo mi u Europi i Hrvatskoj uveli. To je ogroman grad i tu treba očekivati ogromno žarište u idućih nekoliko dana, kaže Capak.

Capak je komentirao i stanje u Hrvatskoj. Kaže kako je broj umrlih u odnosu na broj oboljelih u Hrvatskoj jako nizak.

– Naš broj je ispod 1, od nas je jedino bolji Japan. Naši rezultati su odlični u svakom aspektu, dodao je.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, komentirajući situaciju u Dalmaciji, odnosno kršenje mjera, kaže da je tražio od glavnog ravnatelja policije da policija zajedno sa snagama Civilne zaštite vrši pojačanu kontrolu diljem Hrvatske.

– Poslana je jasna uputa policiji da moraju pojačano kontrolirati lokale i druge objekte gdje se mladi eventualno okupljaju. Imamo nekih primjera, ali ne bih kazao da je to masovna pojava. Svaka takva situacija može postati novo žarište, objasnio je Božinović.

Voditeljica je navela jedan, kako je kazala, bizaran primjer iz Zaprešića gdje su roditelji vodili djecu na groblje da se igraju u pijesku.

– To su neprihvatljivi načini ponašanja. Do sada nije bilo slučajeva među djecom, međutim sada imamo sve veći broj slučajeva među djecom, bilo je i nekoliko smrtnih slučajeva. Neka ne misle ljudi srednje i mlađe dobi da oni nisu u opasnosti. Mi imamo 5 ljudi između 35-45 godina na respiratoru, teško su bolesni. Ne smijemo se igrati. U ratu smo svi sjedili zatvoreni mjesecima, što ne možemo sada u komforu svog doma, sa svim onim što imamo, izdržati jedno vrijeme, zapitala se Markotić.

Na upit voditeljice, Capak je komentirao dezinformacije koje se šire.

– U zadnje vrijeme na nekim televizijama i portalima pojavili su se neki ljudi koji i inače uznemiravaju zdravstveni sustav i stručnjake sa svojim antivakcinalnim porukama. Sada tvrde da je bez veze što se borimo protiv ove blage bolesti i da bi trebalo pustiti da ju svi prebole i da će sve biti u redu i da od toga radimo veliku famu. Ja mislim da je to opasno. Ako pogledate broj smrti u Italiji, oni imaju više od 13 tisuća smrti u malo više od mjesec dana. Ja bih volio da ti ljudi objasne njihovim obiteljima kako i zbog čega su oni izgubili svoje najmilije zbog ovog blagog virusa koji nikome ništa ne može, poručio je.

– Ti ljudi nam remete posao, govore da su mjere pretjerane. Mi imamo preko 20 tisuća ljudi u samoizolaciji. To je ogroman bazen iz kojeg će sigurno izaći oboljeli ljudi. Mi ne tražimo bez veze socijalnu distancu već pokušavamo spriječiti širenje tog virusa koji je u našem okruženju uzrokovao ogromne gospodarske probleme i probleme sa zdravljem i životima ljudi, rekao je Capak, piše Hrt.

Božinović: Dok ne pronađemo lijek, balansirat ćemo između mjera restrikcija i popuštanja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari