Postavljeno svih 30 slova na Aleji hrvatske ćirilice

Hrvati su u srednjem vijeku koristili jedan jezik tri pisama: glagoljicu, hrvatsku ćirilicu i latinicu. Ona se upotrebljavala od Boke Kotorske do Istre i od otoka do Save, a nerijetko i preko Save, u Slavoniji. U civilnoj korespodenciji, već u XII. stoljeću, hrvatska ćirilica je nadvladala glagoljicu, tako da se glagoljica od tog vremena upotrebljavala uglavnom u crkvenim krugovima. U XVI. stoljeću, na prostorima koje zauzima današnja Republika Hrvatska, primat je preuzela latinica, te se tako od XVI. pa sve do potkraj XIX. stoljeća hrvatska ćirilica upotrebljava samo na prostoru Bosne i Hercegovine. Zbog toga je fra Mato Mikić 1850. godine naziva bosančicom, a od njega taj naziv preuzima i Ćiro Truhelka.
No, taj pojam niti jeste niti može biti korektan, jer se hrvatska ćirilica nije upotrebljavala samo u Bosni, nego i u Hercegovini, te bi se, slijedom te logike mogla nazvati i hercegovčicom, odnosno humčicom. Zbog toga, zbog cjelokupnog prostora gdje se ona upotrebljavala i zbog povijesnog naziva koji se za nju koristio, jedino korekta i ispravan naziv jeste hrvatska ćirilica. Uostalom, naziv hrvatska ćirilica kao jedino ispravan naziv za to pismo prihvatila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.

Zašto uopće Aleja hrvatske ćirilice?
Hrvatskom ćirilicom pisani su i slijedeći povijesni dokumenti:

Povelja Kulina Bana iz 1189. godine, Humačka ploča iz 1198., Povaljska listina na Braču iz 1250. godine, Supetarski ulomak (Središnja Istra) iz XII. stoljeća, Poljički statut koji je imao četiri redakcije od 1322. – 1485. godine, Kočerinska ploča iz 1404. godine itd.

Više slova hrvatske ćirilice nalazi se i na Baščanskoj ploči.

Uopće, prva tiskana knjiga hrvatskom ćirilicom je Dubrovački molitvenik iz 1512. godine.

Prva tiskana knjiga u Bosni i Hercegovini pisana hrvatskom ćirilicom je Nauk krstjanski za narod slovinski fra Matije Divkovića iz 1611. godine. Zbog toga se Divkovića smatra ocem književnosti u Bosni i Hercegovini.

Kočerinska ploča pronađena je kao dio nadgrobnog spomenika srednjovjekovnog plemića Vignja Miloševića na nekropoli Lipovci, nedaleko od Kočerina.
To je najduži srednjovjekovni kameni natpis. U tekstu se nalazi 319 znakova.
Na njoj se prvi put u povijesti spominje ime Kočerin.
Na njoj se, također, spominju kronološkim redom vladanja petorica vladara onodobne Banovine Bosne, a kasnije i Bosanskog Kraljevstva. Pisana je hrvatskom ćirilicom, ili ‘arvackom ćirilicom kako to stoji u dodatku Poljičkog statuta u izdanju iz 1665. godine.
2004. godine manifestacijom pod nazivom 600. obljetnica prvog pisanog spomena imena Kočerin i nastanka Kočerinske ploče u Kočerinu je obilježen taj jubilej. U sklopu manifestacije održan je i znanstveni skup pod nazivom Viganj i njegovo doba.
Bio je to praktički prvi poslijeratni znanstveni skup u Bosni i Hercegovini.
Na znanstvenom skup sudjelovalo je šesnaest znanstvenika (od povjesničara, croatista, slavista, književnika, arheologa, filologa do antropologa i teologa; od Zagreba do Beograda i od Zadra do Sarajeva). Radovi su naknadno ukoričeni i objavljeni u zborniku Viganj i njegovo doba.
U to vrijeme i tom prigodom nekropola Lipovci je očišćena od korova i drugog raslinja, Vignjev stećak je obnovljen i restauriran, isklesana je i replika Kočerinske ploče i postavljena u podnožje Vignjeva groba gdje se nekada i nalazio original Kočerinske ploče, te isklesan spomen križ i postavljen nedaleko od stećka po ugledu na križ koji se nalazio na uzglavlju Vignjeva groba a od kojega je dana ostao samo manji donji dio.
Nekropola Lipovci udaljena je oko 1 km od središta mjesta Kočerin tako da ništa nije upućivalo prolaznike i turiste na to da tu, u blizini, postoji tako važan spomenik kulture.
Zbog toga se i došlo na ideju izgradnje Aleje hrvatske ćirilice čime bi se povezalo nekropolu Lipovce i središte Kočerina, te tako na neki način približila magistralnoj cesti Mostar – Split i Mostar – Livno – Bihać.
Udruga Stećak je bila nositelj i implementator projekta uređenja nekropole Lipovci koji je
vrlo uspješno proveden.
Udruga Stećak je nositelj i implementator projekta Aleja hrvatske ćirilice.
Aleja hrvatske ćirilice zamišljena je tako što će se na pet mjesta uzduž lokalne ceste Kočerin – nekropola Lipovci izgraditi pet postaja na kojima će biti postavljeno po šest, u kamenu stiliziranih, slova hrvatske ćirilice.
Veličina slova je: širina 1 metar, a visina 1,4 metra. Debljina slova je 25 cm.
Površina slova izgleda kao što izgleda ručno klesani kamen.
Vrsta kamena je „rujan“, koji se vadi u kamenolomu Dubint u Kočerinu.
Kameni blokovi su pilani u poduzeću AG Kamen.

U petak, 28. lipnja, uoči Petrovdana, kako je i planirano, postavljena su i zadnja slova na petoj postaji.
U početku je bilo zamišljeno postaviti samo 27 slova, no na kraju je odlučeno postaviti i tri dvostruka slova koja su na svoj način i specifičnost hrvatske ćirilice, a to su ŠT, JA i JE.
Tako, sada se na Aleji hrvatske ćirilice nalazi 30 slova postavljenih na pet postaja.

Na prvoj postaji postavljena su slova: A, B, V, G, D, E.
Na drugoj: Ž, Z, I, K, L, M.
Na trećoj: N. O, Đ,P, R, S.
Na četvrtoj: T, U, H, Č,Ć,C
Na petoj: OT, Š, ŠT, JA, JE,6 – poluglas

Kako bi aleja bila zapravo prava aleje, potrebno je posaditi i drvored.
Jednim dijelom drvored je već posađen, u dvorištu Osnovne škole Kočerin, gdje su i postavljene prve dvije postaje Aleje, a preostali dio drvoreda bit će posađen na jesen, jer uz ovako visoke temperature to je naprosto nemoguće učiniti.
Ono što je još predviđeno projektom, a nije urađeno, jeste; u samom središtu mjesta Kočerin, postaviti sedam kamenih blokova veličine 1 x 2 x 0,25 m u kojima će biti isklesan natpis imena Kočerin, naravno slovima hrvatske ćirilice, no za razliku od ostalih slova natpis imena Kočerin bit će od negativa slova, što znači da će šupljine u kamenim blokovima predstavljati tako stilizirana slova.
Na početna slova „KO“ bit će postavljen još jedan kameni blok, tako da će vanjske linija natpisa zapravo biti lik pročelja kočerinske crkve. Na zvoniku će biti isklesan 10 cm dubok reljef lika svetog Franje.
Time će projekt izgradnje Aleje hrvatske ćirilice u Kočerinu biti potpun.
Autor ideje, autor projekta, voditelj i izvođač projekta je Grgo Mikulić.
Financiranje ovog projekta omogućili su:
Vlada Republike Hrvatske, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Vlada Županije Zapadnohercegovačke, Općina Široki Brijeg i Turistička zajednica ŽZH.
Nakon potpune implementacije ovog projekta i izlaska iz tiska zbornika radova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Hrvatska ćirilična baština kao rezultat znanstvenog skupa koji je održan 26. i 27. studenoga 2012. godine u Zagrebu, a u prigodi obilježavanja 500. obljetnice tiskanja prve knjige na hrvatskoj ćirilici Dubrovačkog molitvenika iz 1512. godine, pokrenut ćemo proces prijave za stavljanje hrvatske ćirilice na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne baštine.
Usporedo tim aktivnostima, pokrenut ćemo i još neke nove projekte koji će se u svakom smislu nadovezivati na ove već implementirane projekte. Naravno, mjesto izvođenja i tih projekata bit će Kočerin.