Pratite nas

Istaknuto

TKO NAM JE UKRAO HRVATSKU?

Objavljeno

na

Ne postoji ni jedan realan politički analitičar na Svijetu, pa tako ni u Hrvatskoj, koji u ozbiljno razmatranje ne će uzeti barem tri globalna politička događaja u zadnjih godinu dana, a to su: migracijska kriza epskih razmjera, „Brexit“ i izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Svi ovi događaji koji su uzdrmali Svijet, doveli do gubitka identiteta EU-e i otvorili područje neizvjesnosti, neminovno se prelijevaju kao spojene posude i na nacionalne politike europskih država u čemu ni naša Domovina nije iznimka. Ne ulazeći u iscrpljujuće analize globalne svjetske politike, ne ulazeći u analize slaganja novih geostrateških karata, a još manje u nagađanja kakva će biti Trumpova politika kada konačno sjedne u Bijelu kuću, potrebno je osvijetliti sadašnjost hrvatskog političkog bitka i odgovoriti na pitanja što smo učinili do sada i šta nam je činiti nadalje kako ne bi bili puki objekt  u mogućoj eskalaciji neželjenih političkih događaja, piše Kazimir Mikašek Kazo/ Kamenjar.com

Praiskonska čežnja hrvatskog nacionalnog bića, kroz cijelu povijest, a poglavito ona koja se zrcali od Bleiburga, pa preko „hrvatskog proljeća“ do vukovarske Ovčare, „bilo hrvatskog naroda “ kojega je tako znakovito osjećao blaženi Alojzije Stepinac, ta silna sinergija hrvatskog naroda, energija branitelja i vizionarskog vodstva predsjednika Tuđmana vodili su nas nepogrješivo samo prema jednom cilju! Prema slobodnoj, neovisnoj, samostojnoj, ponosnoj domovini Hrvatskoj. Tuđman bez hrvatskog naroda ne bi bio Tuđman, niti bi hrvatski narod bez Tuđmana bio ponosna nacija.

Imamo li mi nakon 25 posljednjih godina onakvu Hrvatsku kakvu je sanjao predsjednik Tuđman kada je kriknuo: “Imamo Hrvatsku“!

S punom odgovornošću mogu slobodno ustvrditi: „nemamo Hrvatsku“, osim što smo administrativna, formalna činjenica! Ponovo smo na početku  „rata“ završiti stvaranje Hrvatske!

Kako bi bili svjesni i sposobni odgovoriti na uvodno spomenute globalne ugroze koje se kotrljaju i u „naše dvorište“ i efikasno se boriti protiv njih, potrebno je odgovoriti na pitanje: „Tko nam je ukrao Hrvatsku“? Kradljivci naše Domovine sami su se razotkrili i to su upravo oni politički čimbenici koji se nisu pojavili na niti jednoj svečanosti povodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske. Oni ne priznaju priznanje Hrvatske, oni su od 1991. godine do dana današnjeg vodili neku drugu politiku, politiku detuđmanizacije, politiku regionalizacije i jugoslavenizacije, politiku rashrvaćivanja Hrvatske! Oni i danas u svojim skrivenim mentalno komunističkim jazbinama posprdno lamentiraju o „ustaškom derneku“ dok mi slavimo priznanje Hrvatske, oni i danas diljem Svijeta posredstvom svojih političkih aparatčika i raznih emisara upozoravaju na „ustašku guju u njedrima“, oni i danas etiketiraju našu Domovinu za „agresiju na BiH“ teško optužujući predsjednika Tuđmana za „dvostruku liniju zapovijedanja“, namjerno čineći nesagledivu štetu hrvatskoj šestorci  u Hagu  na čelu s generalom Praljkom.

Na globalne ugroze o kojima je danas riječ Hrvatska politika ne može značajno utjecati, ali na najveću veleizdajničku ugrozu koja dolazi iz našeg vlastitog dvorišta mora i može utjecati, jer bez toga, bit će nemoćna riješiti bilo koji nacionalni egzistencionalni problem.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  u svom je državničkom govoru u Hrvatskom saboru, po meni i najboljem govoru do sada, kritizirala “lažni pacifizam i etički relativizam”. Poručila je kako je  hrvatski narod „više nikada neće živjeti u tvorevinama i asocijacijama u kojima ne bi bio suveren“. Poslala je jasne i nedvosmislene suverenističke poruke odakle dolazimo, kuda idemo i gdje pripadamo i to doista ohrabruje.

“Kao društvo i odgovorni politički dionici društva moramo težiti ostvarenju tri cilja – istini o prošlosti, kroz argumentiranu raspravu rješavati probleme svakodnevnice naše sadašnjosti i graditi konsenzus o razvojnim gospodarskim pitanjima hrvatske budućnosti“!

To je kazao  predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković povodom 25. obljetnice priznanja Hrvatske države. I to ohrabruje i otvara nam prostor nadati se u harmonično političko djelovanje Banskih dvora i Pantovčaka. Bez istine o prošlosti Hrvatska nikada ne će imati ni sadašnjost ni budućnost i Plenković je zasigurno, ne slučajno, posložio ove prioritete baš ovim redoslijedom.

Ali sa deklarativnih, prigodničarskih izjava potrebno je okrenuti se proaktivnim djelima i zgrabiti povijesnu šansu, osnažiti hrvatsku suverenističku politiku, ojačati nacionalnu državu i pozicionirati se na ovim prevažnim geostrateškim pozicijama kao država lider na paradigmi „antemurale christianitatis“. EU će vrlo brzo shvatiti da svoju snagu i opstanak može temeljiti jedino na jakim nacionalnim državama, shvatit će da će biti jaka onoliko koliko budu jake države članice na  njenim rubnim područjima.

To je hrvatska šansa, to je prilika završiti Tuđmanovo djelo, to je prilika za zajedništvo i pomirbu onih koji zajedništvo i pomirbu na tim temeljima žele. Snaženje hrvatske diplomacije, jačanje i rekonstrukcija svih aspekata nacionalne sigurnosti, jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske može se postići jedino tako da sa Pantovčaka i Banskih dvora čujemo jedan unisoni, suverenistički i domoljubni glas zajedništva. U tom zajedništvu ne smije biti marginaliziran ni jedan domoljubni glas, ni jedan političar pojedinac ni grupa domoljuba, s punom sviješću da su temelji ovakve suverenističke ideje postavljeni prije punih 5 godina.

Hrvatski narod je pametan, pošten i politički pismen i takvu politiku će bez ikakve sumnje podržati i nagraditi stvarajući ponovo sinergiju kakvu smo imali prije 25 godina. Konačno, to će biti poruka EU-i i Svijetu, „urbi et orbi“ da imaju posla sa ozbiljnom, pobjedničkom državom koja prvenstveno drži do svog ponosa, integriteta i nacionalnog identiteta! To će biti poruka da Hrvatska ima namjeru čvrsto u svojim rukama držati tu zlatnu dionicu svoga suvereniteta, bez obzira na sve ustupke u procesima euroatlantskih integracija.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati