Pratite nas

Komentar

Tihomir Dujmović: Kad ste vidjeli poniznog i skromnog hrvatskog političara?

Objavljeno

na

Crkva se njemu treba zahvaliti što je u ovo doba općeg besčašća u kojem živimo, na vrh svijeta stigao čovjek nošen najdubljim katoličkim uvjerenjima i tako postao živi putokaz, perfektna ilustracija svega onoga sto Katolička crkva poučava!

Foto: Hina

Nema te knjige, nema tog svjedočanstva nema te pouke koja će prezentnije svjedočiti sto znači biti prožet vjerom, živjeti tu vjeru u najelementarnijem smislu od onoga kako zivi i radi Zlatko Dalić, komentirao je Tihomir Dujmović, prenosi Kamenjar.com

Skromnost i poniznost! Ora et labora! U trenutku kad je na krovu svijeta,u trenutku kada rukom može dohvatiti nebo kao nikad niti jedan Hrvat prije njega, Zlatko Dalić govori o poniznosti, skromnosti, zahvalnosti!

Tu vidiš da je to Crkva isklesala, tu osjetiš Božju riječ i katolički odgoj. To se ne da naučiti, to se mora živjeti i Dalić je tu prava paradigma. Skrušen, čak pomalo nespretan kad se veseli jer nikoga ne želi povrijediti a u ničemu pa ni u veselju neće pretjerati, da se momci ne opuste, da ne uđe kroz prozor neko potcjenjivanje, koje uvijek donese kaznu! Ponizan! Ponizan! Kad gledamo tu ukupnu našu političku elitu kako se ponaša, čovjek ima dojam da ta riječ u hrvatskom više ne postoji! Kad ste vidjeli poniznog i skromnog hrvatskog političara?

Boze, koliko je mudrosti, pameti, svijesti, sirine i ako hocete postenja potrebno da se bude ponizan! A tek biti ponizan kad si u finalu svjetskog nogonetnog prvenstva! Kad ste tako nešto vidjeli? Kad ste takvu literaturu čitali? Poniznost i skromnost koju u ovom svijetu uz časne iznimke možete vidjeti još jedino kod časnih sestara i svećenika što su dubinu duše i smisao našeg postojanja pojmili do samog kraja!

Kad te vrijednosti koje Dalić pokazuje od prvog dana spojite sa njegovim talentom, znanjem i stručnošću u tehničkom smislu cijeli je svijet Vaš! Iz te poniznosti i skromnosti na kojoj inzistira, a po izjavama igrača točno možete pratiti taj utjecaj, izasla je moć da se vraćamo i kad gubimo! To nikad nismo imali! Ćiro, taj trener svih trenera, legende koji je to bio kad se nije smijeli biti hrvatska legenda 80-tih, Ćiro je talent i mađionicar prvog reda, ali Ćiro nema te dubine, te skromnosti ni poniznosti.

Daliću poniznost ne dopusta vehemenciju, jer tko sam ja da budem vehementan! Ora et labora! On se roditeljima i Crkvi ima zahvaliti što je uklesala te vrednote u njega, Crkva se njemu treba zahvaliti sto je u ovo doba općeg bezčašća u kojem živimo, na vrh svijeta stigao čovjek nošen najdubljim katoličkim uvjerenjima i tako postao živi putokaz, perfektna ilustracija svega onoga sto Katolička crkva poučava! komentirao je Tihomir Dujmović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivo Lučić: Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi

Objavljeno

na

Objavio

Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.

-Ne znam što bi se dogodilo da su prosvjednici u Austriji imali, primjerice, zastave Istočne Njemačke. Nije na nama da Austriji određujemo kako će se odnositi prema određenim simbolima, to je njihovo suvereno pravo. Međutim, što se tiče prosvjednika u Bleiburgu, jasno su pokazali svoj svjetonazor. Osim što su nosili jugoslavensku zastavu, vidio sam i da su rekli kako će obnoviti Jugoslaviju. Oni nikada nisu niti će ikada prihvatiti hrvatsku državu. Hrvatska vlast bi, ako joj je stalo do Hrvatske, trebala imati jasan stav i pravilno se postaviti, rekao je Lučić u razgovoru za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Pojašnjava kako će se ideološka, a i politička borba još dugo voditi.

-Europa nema zajednički stav o gotovo ničemu. To ovisi od situacije do situacije, od zemlje do zemlje, od vremena do vremena…Osuda komunizma i fašizma su samo iznuđene u određenom povijesnom trenutku, ali funkcionira samo fragmentarno. Nema općeg stava, a rezolucije koje Europa donosi su samo mrtvo slovo na papiru. Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi, dodao je Lučić.

Uspoređujući broj sudionika na bleiburškoj komemoraciji s brojem sudionika u prosvjedu, zaključio je kako je takav odnos snaga u stvarnosti.

-Treba istaknuti da je na komemoraciji u Bleiburgu bilo oko 15.000 ljudi, a prosvjednika iz područja cijele bivše Jugoslavije bilo je svega nekoliko stotina. To je pravi omjer snaga i to bi vlasti trebale uzeti u obzir prilikom donošenja odluka, zaključio je Lučić.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

7 razloga zašto sam hodala toga dana u Rijeci

Objavljeno

na

Objavio

Foto : Rijecanin

U Rijeci su 18. svibnja održane dvije aktivističko-prosvjedne povorke, “Hod za Život” i “Hod za slobodu”. Sudionica ‘Hoda za život’, Janja Linardić, komentirala je za Kamenjar.com izjavu gospođe Dalije Orešković, kao i razloge zašto je tog dana bila baš u ovoj povorci:

Da hodala sam toga dana u Rijeci.

Moram prije svega reći zajednički zaključak mene i mojih prijatelja nakon skupa: PRED BOGOM ĆEMO JEDNOG DANA BITI SVI JEDNAKI NEVEZANO UZ STRANU NA KOJOJ SMO…

Da, hodala sam toga dana u Rijeci u Hodu za život. Nije nas bilo mnogo ali bilo smo obitelj. Osjećaj koji nas je nosio jest čista ljubav i požrtvovnost. Usprkos tome različiti ljudi prozvali su nas zbog raznih razloga, nama nepoznatih. Zbog toga imam potrebu reći zašto sam tog dana bila baš u ovoj povorci.

Moj prvi razlog je poniznost.

U svom životu prošla sam kiretažu. Nisam je htjela, ali je nisam niti izbjegla. Tog dana umro je dio moje duše zauvijek. Dragi ljudi bili su uz mene, ali jedini koji me mogao utješiti bio je moj Bog. Tko nije doživio količinu ljubavi koja može to oprostiti i izliječiti srce bijesan je i ljut. I ja ga razumijem. I ne osuđujem. Osobno samo vraćam dug…

Moj drugi razlog je zahvalnost.

Zahvalnost za moju djecu, posebno moju najmlađu kćer. Mislim da smo svi toga dana u hodu pred sobom imali sliku svoje djece. One pored nas, ali i one koje su možda hodali u onom drugom hodu. Mi ih ne osuđujemo, naprotiv volimo ih.

Moj treći razlog je ljubav.

Ljubav prema životu, prema djeci koju stalno susrećem na svojem radnom mjestu. Oni nisu savršeni, ali ja se za njih borim na različite načine svakog dana. I oni su tog dana hodali. U obje povorke. I ja sam na njih ponosna. I jedne i druge. Jer misle, jer traže, jer im je stalo.

Moj četvrti razlog je poštovanje.

Iskreno poštovanje, temeljeno na godinama odricanja mojih roditelja. Na svakom danu koju su svjesno „potrošili“ na nas djecu. Bez rezerve, bez računice i sa puno ljubavi.

Moj peti razlog više je materijalne prirode.

Hodala sam za sve mlade djevojke koje su trudne ili će biti trudne. Ne da razmisle…one zasigurno tome ne mogu pobjeći… Hodala sam da netko drugi razmisli o zakonima i o naknadama tih djevojaka koje ne rade, čiji muževi/dečki ne rade, koje možda studiraju. Znate li da ukoliko odluče roditi, moraju zamrznuti svoj fakultet jer ukoliko nisu tijekom poroda i nakon njega (onih mjesec dana) na fakultetu gube godinu, a time  i stipendije ukoliko ih imaju, te da iduću godinu plaćaju (osim ako nisu “zamrznule” fakultet na minimalno godinu dana). Misli li tko da te iste djevojke, ukoliko odluče roditi, naknadu primaju samo prvih šest mjeseci. Nakon toga ne mogu dobiti jaslice (barem ne u gradu Rijeci), a bez naknade ne mogu niti platiti nekoga da im čuva dijete. E, pa ja sam u ovom hodu i zbog toga…

Moj šesti razlog je činjenica da je u prošloj godini najviše abortusa napravljeno zbog  „pogrešnog spola“.

Nema li veće nepravde? Što fali djevojčicama? Pa moja je savršena. Čitajući napise o ustaškim fašistima moram priznati da sam se ozbiljno zapitala zna li govornik o čemu se tu radi i zbog čega protestiramo. Kad bi znao mislim da ni na trenutak ne bi dvojio tko je ovdje više isključiv: onaj tko zagovara zaštitu te djece ili onaj koga za to nije briga?

Moj sedmi razlog je potreba da izrazim svoje mišljenje.

Moje mišljenje nije produkt općeg mišljenje. Ono je samo moje, izraslo iz mog iskustva i iz mog uvjerenja. I imam ga potrebu podijeliti. Imam potrebu boriti se za ono što smatram važnim. Ja sam potpuno svjesna da ovim hodom nećemo ukinuti pobačaj. Važno je da se čuje da je svaki život vrijedan. Da se čuje da se za njega treba boriti. Ne boriti se mlako već glasno, jasno i sa stavom.

I na kraju…

Poštujem i duboko se divim svakom sudioniku hoda koji je iz uvjerenja i na pristojan način izrazio svoj stav. U oba hoda. Zahvaljujem i gradskih vlastima koje su nam omogućile hod u isto vrijeme, kao neko svojevrsno odmjeravanje snaga. Isprva mi je ova ideja bila mrska zbog sigurnosnih razloga, ali pokazalo se da uvijek dobiješ ono s čim se možeš nositi. To se zove Božja providnost. Mi smo je osjetili, jače nego ikad i zato im veliko hvala. Nadam se da će to činiti i ubuduće. Samo jednu stvar ubuduće očekujem: jednaku zastupljenost u medijima te da nitko iz javnog života ne vrijeđa sudionike hoda. Bilo kojeg hoda… komentirala je Janja Linardić.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari