Connect with us

Pelješki ili Balkanski most?

Published

on

“O Pelješkom mostu koji nas vodi u EU odavno nema glasa, ali o “Balkanskom mostu” koji nas perfidno vodi na tamne staze prošlosti, čak i kroz jelovnike (“Terra madre?? Balkan”) puno se govori ovih dana i zadnjih nekoliko godina. Usporedo s pojmom Regije i “Regiona” u zadnje vrijeme se po medijima sve više provlači pojam “Zapadni Balkan”, pišu u priopćenju iz udruge Pelješki most. pojam Balkanskog poluotoka ne postoji, to je pogreška njemačkog geografa koja je nažalost postala općeprihvaćeni pojam, dodaju u priopćenju.

d8805e7142cece37e9967b03085c36e6_slideshow_bg

“Pogreška njemačkog geografa Zeune s početka 19. stoljeća postala je općeprihvaćeni pojam kojega krajem 19. st. srpski geograf Jovan Cvijić nastoji maksimalno afirmirati (nažalost dobrim dijelom i uspijeva). Kao rektor Beogradskog sveučilišta i predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti, Cvijić je upregnuo sve svoje snage služeći afirmaciji srpske nacionalne ideje i širenju srpske dominacije na cijeli prostor Južnih Slavena.pod okriljem znanosti i tzv. objektivnosti Cvijić koristi naziv Balkan da bi potkrijepio punu oprvadanost postojanja tzv. ” Balkanske istorijske tradicije “. Pojam “Balkansko poluostrvo ” iznimno je dobro povezivao srpka “znanstvena ” tumačenja da u “balkanskoj istorijskoj tradiciji ” postoji i razvija se ideja ujedinjenja svih balkanskih naroda jer su njihovi pripadnici zapravo srpskog podrijetla, smao povijensim slijedom ponešto različiti i “zagađeni utjecajima s rubnih područja “

Hrvatska je po svojemu geografskom položaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja i ne prihvaćamo balkanske kvalifikacije plaćeničkih medija i domaćih slugana britanske krune. Dovoljno je vidjeti kako učestalost termina “zapadni balkan ”  izrazito porastao posljednih godina kada se Hrvatska pokorava u miru. Pojam Zapadnog Balkana jako odgovara istočnim susjedima kojima je ta odbačena forma i naziv i jedina poveznica s “regionom” i srpskom hegemonijom. Trebamo se prestati baviti odumrlim tvorevinama i okrenuti se tamo gdje stoljećima pripadamo duhovno, religijski, kulturno čak i prema jelovnicima: Europi !

“Terra madre Balkan” jedna je u nizu krađa identiteta i zamagljivanja na koje je naša Županija nasjela-mi trebamo zadržati sredozemni sajam hrane koji najbolje opsiuje kulturu prehrane našeg podneblja.

Uz to zabrinuti smo brojnim potezima vlasti koji postaju servis stranog kapitala, od projekata koji ugrožavaju Malostonki zaljev (Stonska Duba, spalionica smeća u Lučinom razdolju), nedostatno obrazloženog projekta na Sestricama te planiranog vjetro-parka uz najvažniji nacionalni vinarski proizvod – lokalitet Dingač. Dubrovačko-neretvanska županija koja proklamira održivi razvoj, ovim postupcima taj stav negira.Tko smo mi da u jednoj generaciji konzumiramo svoj okoliš, a dok imamo demografsku katastrofu uslijed jednog stoljeća ratova, totalitarnih sustava i protunarodne politike. Gdje su populacijske mjere, sav biz mjera koji će olakšati stvaranje novih obitelji te održivim razvojem živjeti u skladu s prirodom, odnosno u harmoniji s mogućim razvojnim potencijalima stvarati poput naših starih.

Naša Županija bi trebala biti predvodnik nacionalno usklađene politike održivog razvoja, kada već loše vođeni grad Dubrovnik ne predvodi gospodarsko i kulturno vođenje hrvatskog juga.

Temelj stabilne nacije je stabilna ekonomija, porast pučanstva i razvoj nacionalnog jezika i kulture

Nažalost, dok god Pelješki most ne bude sagrađen, a temelje mu ruši politička vrhuška na vlasti, onemogućava se razvoj dubrovačkog kraja. Uz to, nelogična županijska odluka koja pokreće skidanje zaštite Malostonskog zaljeva i time dopušta gradnju hotelskog naselja, odmah otvara vrata već opisanom fenomenu bosanske luke na poluotoku Kleku po projektu financiranom od fundamentalista, a to predstavlja najopasniji hrvatski geostrateški suicid.”, zaključuju između ostaloga u propćenju članovi udruge Pelješki most.

ostaje nam gorak okus izdaje nacionalnih interesa vladajućih garnitura, koji su zapravo inačice istih nelustriranih dinastija koje nama vladaju od 1945. Obični građani se osjećaju poput kršćana u Iraku ili Siriji. Danas su arene malo drukčije, kao i lavovi, ali su metode ostale iste.

Za Udrugu:

dr.sc Vinicije Lupis

dr.sc Mirna Batistić

prof.dr.sc Nenad Jasprica

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari